Kajdić: Za svjedoka Odbrane “Trnopolje je bilo otvoreno sabirno mjesto”

Sabahudin Kajdić. Foto: Sud BiH

Bogoljub Kos je početkom 1992. godine radio kao rezervni policajac u Prijedoru. On je rekao da je u to vrijeme načelnik policijske stanice bio Musliman.

Kos je izjavio da je već u aprilu ili maju 1992. godine bilo incidenata. Istakao je da je došlo do blokade kasarne Jugoslavenske narodne armije (JNA) kada je objavljena depeša kojom su “pozvali muslimansko stanovništvo da izađe na ulicu i blokira kasarnu”, nakon čega su počele da se organizuju straže i nastupila je zabrana kretanja.

“Tada dolazi do organizacije Srpske demokratske stranke (SDS) i tada dolazi do preuzimanja vlasti”, kazao je Kos, dodavši da se to desilo 30. aprila 1992. godine i da nije došlo do upotrebe sile, ali da su prethodno na obje strane bile organizovane straže, patrole i punktovi.

Kako je rekao, i Srbi i Muslimani su bili naoružani i vlast je insistirala da se nelegalno naoružanje vrati, međutim nijedna strana to nije učinila.

On je kazao da je 30. maja 1992. godine muslimanska strana odlučila da preuzme vlast u Prijedoru, ali da nije uspjela.

Objasnio je da je 22. maja došlo do incidenta u Hambarinama, na mjestu gdje su bile muslimanske barikade, i da su tom prilikom ubijena dva vojnika srpske nacionalnosti.

Kos je ispričao da je Kozarac bio centralno mjesto naoružavanja muslimanskog stanovništva, te da je postojala jedna “dobro naoružana grupa”. Svjedok je naveo da je svoja saznanja imao kroz posao koji je obavljao.

“Ljudi su prodavali krave pa kupovali oružje. Svako se bojao svakog”, rekao je Kos.

Ispričao je da se muslimansko stanovništvo iz Prijedora počelo iseljavati već u septembru 1991. godine, i da se to samo nastavilo. Kazao je da je iseljavanje bilo dobrovoljno i organizovano od “Crvenog križa”, a ne policije, te dodao da je policija samo vršila obezbjeđivanje.

Optužnica tereti Sabahudina Kajdića da je, kao pripadnik Treće čete Prvog bataljona 43. prijedorske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovao u odvođenju, ubistvu i fizičkom zlostavljanju civila iz mjesta Gornja Puharska.

Na upit tužioca Ahmeta Mešića da li je policija pratila konvoj, svjedok je odgovorio da jeste nekada, te da je bio slučaj kada je policija bila u pratnji prema Vlašiću “i desilo se šta se desilo”. Na upit Mešića da svjedok objasni šta se desilo, on je kazao da ne može reći. Tužilac ga je upitao da li se slaže s njim da se tada desio veliki zločin, a svjedok je potvrdio.

“Veliki zločin, slažem se”, rekao je Kos.

Tužilac je upitao da li je u sklopu svoga posla znao za postojanje “Trnopolja”, “Omarske” i “Keraterma”, a svjedok je kazao da jeste u ljeto 1992. godine i da su to bila “sabirna mjesta gdje je bilo smješteno stanovništvo koje je bilo privedeno zbog posjedovanja nelegalnog naoružanja”.

Istakao je da tamo “sigurno nije bilo djece”.

“‘Trnopolje’ je bilo otvoreno sabirno mjesto”, izjavio je Kos.

Na upit tužioca Mešića da li je u ljeto 1992. godine u policijskoj stanici bilo zaposlenih osoba koje nisu bile srpske nacionalnosti, svjedok je odgovorio da nije.

Kao pripadnik policije, kako je rekao, imao je informacije o ubistvima na području Prijedora, ali do augusta 1992. godine nije bilo takvih slučajeva, te su uvijek vršeni uviđaji i traženi izvršioci.

Na današnjem ročištu završeno je iznošenje materijalnih dokaza Tužilaštva BiH.

Nastavak suđenja je zakazan za 10. juni.