Novović i Pjano: Tijela iz Foče donosila Drina u Goražde

Foča. Foto: Wikimedia Commons/Julian Nyca.

Osman Subašić izjavio je da je tokom aprila 1992. godine radio kao policajac, a potom kao oficir obavještajne sigurnosti.

Govoreći o nacionalnom sastavu policije prije rata, on je kazao da je bilo više pripadnika srpske nacionalnosti, dok je u isto vrijeme na području Foče bošnjačko stanovništvo činilo veći procenat.

Nakon početka rata, kako je posvjedočio, svi Bošnjaci morali su napustiti policiju, te je nakon toga 100 posto pripadnika policije bilo srpske nacionalnosti.

Kako je rekao svjedok, narod “s obje strane” se prije samog početka rata naoružavao, međutim “srpska strana više”.

“Povjerenici su dijelili oružje, uglavnom se radilo o vojničkom oružju”, kazao je svjedok, dodavši da su u tom periodu već bile postavljene barikade.

Prema Subašiću, rat u Foči je počeo 6. ili 7. aprila granatiranjem iz pravca Miljevine, dok je u noći bilo “isturenih jedinica po gradu”. On je izjavio da su sve džamije na području Foče minirane ili zapaljene.

“U gradu je jednostavno počela bježanija – civili, građani, i jedni i drugi počeli su napuštati Foču”, rekao je Subašić, objasnivši da je bošnjačko stanovništvo išlo prema Goraždu, Sarajevu i Crnoj Gori, dok je dio onih koji su vjerovali da im se ništa neće desiti, muškaraca, žena i djece, ostao u Foči.

On je kazao da je najveći dio Bošnjaka odveden u Kazneno-popravni dom (KPD), te je jedan dio pušten, dok se za sudbinu drugih nikad nije saznalo.

“U jednom momentu je bilo preko 800 ljudi koji su bili odvedeni ili u KPD ili u logor ‘Livade’”, rekao je svjedok.

Nakon što je napustio Foču 14. ili 15 aprila, Subašić je otišao u Goražde, te je, kako se prisjetio, jedne prilike rijekom Drinom doplutao ogroman broj tijela, poslije čega se to često dešavalo.

On je kazao da je najveći intenzitet dolazaka tijela Drinom bio krajem maja, dio juna i jula, ali da zbog mijenjanja smjera Drine, jedan dio tijela nikad nije ni pronađen.

“U jednom momentu je bilo oko 60 leševa”, rekao je on, dodavši da su te osobe uglavnom bile ubijene vatrenim oružjem u predjelu glave, te je jedan dio osoba bio strijeljan na mostu.

Kako se prisjetio Subašić, jedne prilike je jedan čovjek koji je bio ranjen, nakon što je prilikom strijeljanja skočio u Drinu i plivao 15-ak kilometara, došao u policijsku stanicu i ispričao šta se dešava u Foči.

“Taj čovjek je došao i sve ispričao, i ko je bio, tako da smo znali”, kazao je on.

Objasnio je da su povremeno dobivali informacije, te da su bile organizovane i razmjene, i da su žene koje su dolazile pričale o događanjima u Foči i o tome šta su prošle. Subašić je na osnovu njihovih iskaza sačinjavao zapisnike i popise imena koja su te osobe spominjale.

Dio stanovništva je ostao po šumama okolnih sela, te se jedne prilike organizovala akcija da se to stanovništvo prevede na slobodnu teritoriju. Subašić je rekao da je prijetila opasnost da ti ljudi umru od gladi ili bolesti, te je akcija organizovana u septembru 1992. godine.

“Koliko god da kažem, ispast će da lažem, ali mislim da je bilo pet-šest stotina ljudi, žena uglavnom”, kazao je Subašić.

Kako je izjavio, u Foči je izvršeno čišćenje terena i etničko čišćenje – da na prostoru gdje su živjeli Bošnjaci ne bude nikoga. Prema njegovom mišljenju, nakon septembra 1992. godine niko u Foči nije ostao od Bošnjaka, osim možda nekoliko žena koje su bile u mještovitim brakovima.

“Čišćenje terena podrazumijeva ‘očisti teren od neprijateljskih snaga’, a u ovom slučaju radilo se o čišćenju naroda”, rekao je Subašić.

Subašić se prisjetio i da je prva žrtva u Foči bio njegov kolega Abid Ramović, koji je zajedno s još jednim momkom išao da “izvuče” ranjenu ženu srpske nacionalnosti.

Novovićev branilac Milenko Vojo Radović pitao je svjedoka da li bi se složio s njim ukoliko kaže da u periodu od 8. do 15. aprila na području garada Foče nije pala nijedna granata većeg kalibra, na šta je svjedok kazao da ne bi, te da su granate padale.

“Pale su granate, gospodine. Koliko je palo, nisam brojao, ali je palo. To je jedan od razloga povlačenja naroda”, rekao je Subašić.

Novović i Pjano su optuženi za ubistva, nečovječna postupanja, zatvaranja i pljačku civila bošnjačke nacionalnosti u periodu od aprila do septembra 1992. godine u mjestima Dragočava, Šube i Potpeće. Na teret im je stavljeno da su, u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, policijskih i paravojnih jedinica Republike Srpske, počinili progon kao pripadnici tih snaga.

Novović i Pjano su optuženi po tri tačke optužnice za odvojene događaje. Novoviću su na teret stavljena ubistva i nečovječno postupanje, paljenje imovine, a Pjani učešće u zarobljavanju i nezakonitom zatvaranju te pljačkanje.

Nastavak suđenja je zakazan za 9. juni.