Suđenje

Maksimović i ostali: Završne riječi na suđenju za zločine počinjene kod Zvornika početkom jula

25. Maja 2021.16:37
Svjedočenjem zaštićenog svjedoka S-5 i ulaganjem dodatnih dokaza Državnog tužilaštva završen je dokazni postupak u predmetu protiv osmorice optuženih za zločin protiv čovječnosti u Lokanju.


Goran Maksimović i ostali. Foto: Sud BiH

Zaštićeni svjedok S-5 je kazao da je tokom jula 1992. godine čuo da “neki iz Teočaka idu da se naoružaju”, a da im vojska nije dala.

Kako je naveo, on je 14. jula 1992. godine bio u Lokanju, te je odlazeći “po cigare u prodavnicu” vidio da su na drumu “pohvatani ovi iz Teočaka”.

“Bili su i vojno i civilno obučeni, bilo je svakakvih”, kazao je zaštićeni svjedok, dodajući kako su svi bili muškarci.

Tužiteljica Dika Omerović je svjedoku predočila tri zapisnika o saslušanju – od 28. januara 2007., 22. septembra 2008. i 29. novembra 2012. godine, na kojima je potvrdio svoje potpise.

U zapisniku o saslušanju iz 2012. godine svjedok je naveo kako je nekoliko dana prije događaja u Lokanju došla grupa iz Ugljevika koja je bila smještena u kući Pere Tomića, dok je u zapisniku iz 2007. svjedok naveo da su svi pohvatani muškarci bili u civilnim odijelima.

Na pitanje tužiteljice Omerović da li se može sjetiti ko je sve od policajaca bio prisutan, svjedok je kazao da se ne može sjetiti, nakon čega je tužiteljica rekla kako se u zapisniku iz 2012. godine navodi kako se sjeća Gorana kojem ne zna pravo ime i Vinka Lazića, načelnika Policije iz Ugljevika.

Svjedok je nakon toga kazao kako je Lazić bio načelnik, te da je zaboravio da je bio tu, ne mogavši potvrditi ko je bio s njim.

U zapisniku iz 2008. godine se navodi kako je s Vinkom bilo oko 20-ak pripadnika policije, a u onom iz 2012. godine kako je vozilom otišao u Lokanj.

Svjedok je kazao da su “pohvatani iz Teočaka u Lokanju sjedili”, dok se u zapisniku iz 2008. godine navodi kako su “civili bili vezani kanapom i žicom na rukama i leđima”.

Svjedok je kazao kako je u Lokanju bio oko sat-sat i pol, te da je pored magacina u blizini prodavnice bila čitaonica pred kojom su bili satovi.

U izjavi iz 2007. godine svjedok je rekao kako je pred čitaonicom bio veći broj srpskih snaga i “Vukovi sa Drine”, te da je prepoznao Vujević Miladina i Mandić Miladina. Na suđenju se nije mogao sjetiti da je bilo koga prepoznao.

U istoj izjavi svjedok je naveo da su osobe iz Teočaka pozivane jedan po jedan u čitaonicu, te da “su se vraćali premlaćeni”, a na suđenju je kazao kako je neko udaren.

“Jedan, dvojica su bili krvavi”, izjavio je svjedok, dodajući kako je kasnije vidio da ih vojska u grupama odvodi u šumu, ali da nije vidio da je iko likvidiran.

“Čuo sam da se puca. Ali ko zna gdje je pucano, ja nisam vidio da je iko ubijen”, kazao je svjedok, dodajući da je čuo razne priče, ali da se ne sjeća ničeg više.

U izjavi iz 2007. godine svjedok je naveo kako se pričalo da je odvedena prva grupa kopala jame za sve grupe koje su likvidirane, čega se nije mogao sjetiti.

Na fotografijama koje su svjedoku prezentirane 2012. godine prepoznao je Gojka Stevanovića, Mila Vujevića, Miću Stevića, Slava Mandića, Radivoja Đuretića i Gorana.

Na upit branioca Duška Tomića da li je osoba koju je prepoznao na fotografiji kao Gorana njegov branjenik Goran Maksimović, svjedok nije mogao potvrditi.

On je kazao kako ne zna na koje okolnosti je ispitivan ranije, te da mu zapisnici o saslušanju nisu čitani, niti ih je on čitao.

Na upit braniteljice Zumrete Akagić-Bavčić da li se sjeća da je među vojnicima bio Mile Vujević, svjedok je naveo da ne zna i da mu nije poznato da je Vujević bio u Loznici, kao što je braniteljica rekla.

Zaštićeni svjedok S-5 koji je svjedočio iz posebne prostorije, uz distorziju glasa i slike na ovo suđenje je prinudno doveden, s obzirom da je nakon dobijanja poziva za svjedočenje kazao da je bolestan, ali da nema sudsku dokumentaciju.

On je svjedočio na suđenju Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavki Periću, Miletu Vujeviću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću, optuženima za napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine, te za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.

Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.

Tužilaštvo je uložilo nalaz sudskog vještačenja posmrtnih ostataka Emina Nakačevića koji su pronađeni tokom trajanja postupka, čime je dokazni postupak završen.

Završne riječi zakazane su za početak jula, a tačan datum bit će naknadno određen.

Nermina Kuloglija-Zolj