Kuzmanović i ostali: “Srbijanac harao po selu”

Svjedok Edhem Jašarević kazao je da je tokom 1992. godine živio u Donjim Ruževićima. On je govorio o napadu na susjedno selo Stenjak, te preuzimanju glavne pošte, Opštine i još nekih institucija od strane policije.

Kako je rekao, nije se osjećao sigurno, muslimansko stanovništvo se nije smjelo kretati, te su u grad išli samo kada je bilo najnužnije.

Jašarević je posvjedočio da je na radiju čuo da će biti pretres kuća u potrazi za oružjem, te da su rezervna i aktivna policija dolazile i vršile pretres, ali da tada njegovu kuću nisu pretresli.

“Taj dan kad je bio pretres, nisam poznavao nikog”, naveo je svjedok.

On je kazao da im je nakon pretresa rečeno da idu prema Omladinskom domu, gdje se nalazilo još muškaraca muslimana od 17 do 65 godina. Obratio im se Predrag Markočević, koji im je tražio da predaju oružje “kako im se ne bi desila Grabska”.

Izvjesni Mišković je Jašareviću i njegovom bratu kazao da ispred SUP-a dovezu automobile koje posjeduju. Jašarević je izjavio da su im kasnije ta vozila vraćena, ali da su naknadno opet oduzeta.

“Poslije toga je rečeno da svako jutro moramo dolaziti pred Dom”, posvjedočio je Jašarević, dodavši da im je to postala radna obaveza.

Kako je kazao, izvjesni Srbijanac je maltretirao ljude ispred Doma, a često je neke odvajao i uvodio ih u Dom, te su se vraćali isprebijani.

On je rekao da ga je Srbijanac kasnije udarao pred njegovom kućom u potrazi za oružjem, koje on nije imao.

Jašarević je ispričao da su jedne prilike Ibro Aličković i još nekoliko osoba pretučeni u Omladinskom domu, te da su tučeni maljem, dok su svjedokovog brata udarali nekoliko puta ispred Doma.

Na upit Odbrane da li je protiv njega tokom 1992. godine podignuta krivična prijava zbog posjedovanja nelegalnog oružja, svjedok je kazao da misli da jeste. Svjedoku nije poznato da je u tom periodu podignuta prijava protiv 51 lica, kako je Odbrana navela.

Dušan Kuzmanović, Predrag Markočević i Marinko Đukić optuženi su za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef Kriminalističke službe.

Drugi svjedok Ibro Aličković rekao je da je živio u Ruževićima tokom 1992. godine i da su muslimani bili svakodnevno na radnim obavezama, a da su na svojim kućama morali imati istaknut bijeli čaršaf. On je kazao da su neke kuće bile srušene, među kojima se nalazila i njegova, te da je živio u komšijinoj ljetnoj kući.

On je ispričao da je Srbijanac “harao po selu”, te da je jedne prilike u Omladinskom domu pretučen palicama, a kasnije i maljem.

“Bili smo u Domu, ruke uza zid metnemo, oni idu, upadaju”, rekao je svjedok.

Aličković je izjavio da je tada gubio svijest, te je polijevan vodom, nakon čega je ponovo udaran.

“Dobio sam 150 palica sigurno”, kazao je Aličković.

Na upit Odbrane kako je Srbijanac bio obučen, Aličković je rekao da je “imao neku šarenu uniformu, kao od vojske šarenu”.

Nastavak suđenja je zakazan za 21. juni.