Suđenje

Koroman: Bošnjaci govore da ih je optuženi štitio i spašavao

24. Maja 2021.19:18
Na suđenju Malki Koromanu za zločine u Palama, Odbrana je pozvala šest svjedoka bošnjačke nacionalnosti, koji su iznijeli iskustva i saznanja o tome kako je optuženi pomagao i štitio Bošnjake.

Malko Koroman. Foto: BIRN BiH

Penzionisani general Armije BiH Hamid Bahto rekao je da poznaje Koromana iz studentskih dana i da je poslije prvih višestranačkih izbora Koroman postavljen za načelnika policije na Palama, a on za komandanta Teritorijalne odbrane u Starom Gradu u Sarajevu.

Bahto se prisjetio dolaska bošnjačkog stanovništva s područja Pala organizovanog u okviru razmjene o kojoj je on pregovarao sa predstavnicima vojne i civilne vlasti na Palama. Sa pridošlim stanovništvom iz Podgraba, Hrenovice i Prače, kako je naveo, lično je razgovarao, a većina njih mu je rodbina.

On je kazao da je na osnovu tih razgovora zaključio da je Koroman bio jedan od glavnih koji su pomogli da Bošnjaci ne budu ugroženi i zatvarani.

“Svi su se o njemu pozitivno izrazili… General Ajnadžić bezbroj puta mi je rekao da je zahvaljujući Koromanu ostao živ. Mnogi bi stradali da nije bilo njega”, kazao je Bahto.

On je dodao da je kasnije imenovan za komandanta Istočnobosanske operativne grupe, na čijem području je takođe bilo stanovništva s područja Pala. I od njih je čuo za pozitivnu ulogu Koromana, kao i da je zbog toga imao problema sa Srbima.

Koromana optužnica tereti da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Svjedok Hajrudin Suljagić kazao je da je efendija u selu Orahovice na području Goražda i da njegov džemat graniči s paljanskim naseljima Podgrab, Hrenovica i Prača, odakle u ratu stiže bošnjačko stanovništvo. Naveo je da je od njih čuo kako ih je branio Malko Koroman.

Suljagić je rekao da se čudio da postoje takvi ljudi, pogotovu u odnosu prema pripadnicima drugog naroda, te da je poslije rata otišao u Podgrab i pronašao Koromana.

“Zagrlim ga. Jesi li ti taj što su mi ljudi pričali da ste radili dobra djela… Svaka čast”, prisjetio se svjedok, dodajući da mu je Koroman rekao da su njegovog oca spasili Muslimani u Drugom svjetskom ratu.

Suljagić je kazao da je, kada je čuo da je Koroman optužen, osjetio dužnost da ispriča ono što je čuo.

Tužioca Sašu Sarajlića interesovalo je ko su ti ljudi od koga je svjedok čuo priče o Koromanu. Suljagić je naveo nekoliko imena i šta su mu konkretno rekli. Tužilac je prokomentarisao da bi trebalo pronaći te ljude.

Svjedok Nedim Brdarić kazao je da je na Palama radio kao veterinar i da je relativno normalno živio do juna 1992. godine. Prestao je raditi nakon što mu je šef rekao da mu ne može garantovati bezbjednost.

On je kazao da kao Bošnjak nije imao problema, ali da je izbjegavao kretanje, jer je bilo raznih vojski.

Ispričao je kako je kontaktirao Koromana u namjeri da sa porodicom ode u Sarajevo. Naveo je da su se dogovorili i da su 1. jula krenuli s još nekim Bošnjacima. Rekao je da su stigli na Grbavicu i da je Koroman otišao da se raspita.

Brdarić je rekao da je bilo pucnjave i da se Koroman vratio, rekavši da taj dan ne mogu preći. Dodao je da mu je na autu bila rupa od metka.

Svjedok je rekao da je imao veliko povjerenje u Koromana i da su se vratili na Pale, koje je napustio 7. jula kada je organizovan prevoz autobusima.

Na pitanja tužioca, Brdarić je kazao da nije imao saznanja šta se dešavalo drugim Bošnjacima, te da je jednom komšiji Bošnjaku bila “porazbijana kafana”.

Tužilac mu je predočio iskaz iz 2000. godine u kojem se navodi da je vidio dovoženje civila iz Bratunca, koje su tukli i uvodili u salu. Brdarić je rekao da je to čuo od drugih, ali da sigurno nije vidio.

Svjedok Ibro Kovačević je kazao da je do februara ili marta 1992. bio u rezervnoj policiji na Palama i da se razdužio iz policije iz bezbjednosnih razloga “pošto je bilo vojske”.

On je naveo da je u maju otišao na područje Goražda, gdje su dolazili i drugi s područja Pala, te da je većina govorila da ih je Koroman štitio.

Svjedok Salko Kadrić rekao je da se prijavio da svjedoči kako bi rekao istinu.

“Osjetio sam obavezu da progovorim u odbranu, jer nam je valjao. Spasio je naš muslimanski narod, za razliku od onoga što je bilo u Podrinju”, kazao je Kadrić.

On je naveo da im je u selo dolazila policija bez oružja i pitala ih da li ih neko dira. Prisjetio se kako je jednom sreo Koromana u Palama, koji mu je rekao da mu nije sigurno zbog rezervista i otpratio ga do stanice.

Naveo je da su Pale napustili 8. jula.

Munib Kadrić se prisjetio kako se veća grupa Bošnjaka okupila kod njegove kuće krajem juna i kako je tražio Koromana. Svjedok je rekao da je optuženi došao sam u kafanu u kojoj se okupilo njih 40 do 50 i da im je rekao da naprave spisak onih koji hoće da idu za Sarajevo.

Svjedok je kazao da njega niko nije uznemiravao, da mu nije bilo zabranjeno kretanje, kao i da ih je policija obilazila.

Tužilac Sarajlić prokomentarisao je “da je čudno što je od takve ljepote otišlo stanovništvo”.

Na pitanje Vijeća, Kadrić je potvrdio da je čuo da u fiskulturnoj sali ima zatvorenih Bošnjaka, kao i da se tu objesio njegov tetak.

Nastavak suđenja je 7. juna.

Marija Taušan