Đurić Mane i ostali: Visok procenat djece među nestalim u prve dvije godine rata

Vlasenica. Foto: BIRN BiH

Amor Mašović iz Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) kazao je da je na području Vlasenice, uključujući i Miliće, prijavljen nestanak 992 osobe od aprila 1992. do kraja jula 1993. godine, a da je do sada ekshumirano 717 posmrtnih ostataka. On je napomenuo da je u najvećem broju riječ o žrtvama bošnjačke nacionalnosti.

Mašović je rekao da je na ovom području visok procenat nestalih žena i djece. Kako je naveo, bosanskohercegovački prosjek je 13,3 odsto nestalih žena i oko četiri odsto maloljetnika, dok je u Vlasenici taj postotak iznosi 18 odsto za žene, a devet odsto za djecu. Rekao je da je najmlađa nestala osoba imala tri mjeseca i 26 dana, a najstarija 93 godine.

Odbrana je svjedoku prezentovala dokument iz Instituta iz 2016. godine, u kojem se navode različiti podaci. Mašović je objasnio da treba uzeti u obzir da se podaci ažuriraju, kao i da se oni mogu prikazati po periodima te kategorijama prijavljenih, pronađenih ili onih za kojima se još traga. Dodao je da se u Vlasenici traga za još 299 osoba.

Svjedok je naveo i da Institut ne razlikuje nestale po njihovom statusu civila i vojnika, nego da samo bilježi okolnosti nestanka kako prijave porodice.

Za zločin protiv čovječnosti u Vlasenici u periodu od aprila 1992. do marta 1993. godine sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću, koji su optuženi za progon bošnjačkog civilnog stanovništva ubistvima, zatvaranjima, prisilnim nestancima, seksualnim zlostavljanjem i drugim nečovječnim djelima.

Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici i član Kriznog štaba, Stanić komandir SJB-a, Kraljević komandir specijalnog voda policije poznatog kao “Mićini specijalci”, a Garić policajac.

O dešavanjima pred izbijanje rata govorio je Izet Redžić, koji je bio predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Vlasenica. On se osvrnuo na formiranje vlasti nakon izbora 1991. na kojima je Srpska demokratska stranka (SDS) osvojila 27 odborničkih mjesta, a Stranka demokratske akcije 26, dok je opozicionim strankama pripalo sedam mjesta.

Redžić je kazao da je predsjednik Skupštine opštine bio Milenko Stanić. Prema njegovim riječima, Skupština je nelegalno izglasala pripajanje Vlasenice Srpskoj autonomnoj oblasti Birač, a razgovaralo se i podjeli opštine na tri dijela – srpsku, muslimansku i Miliće.

Svjedok je rekao da je on sa drugim predstavnicima muslimanskog stanovništva učestvovao u razgovorima, a da je protokol o podjeli potpisao 11. aprila 1992. mimo volje i strahujući za život. Naveo je da se prethodno konsultovao i sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva Republike BiH Alijom Izetbegovićem, koji mu je rekao da to učini.

“Morali smo potpisati, doživjeli bi likvidaciju nas i našeg naroda… što je dokazao sljedeći period”, kazao je Redžić.

On je ispričao kako je sa Milenkom Stanićem u danima prije toga bio na nekoliko lokacija oko Vlasenice i da je vidio naoružanu jedinicu sa kokardama, kao i mladiće sa automatima koji su mu rekli da im je to dala vojska. Dodao je da je u grad stigao i Novosadski korpus.

Naveo je da je Vlasenicu napustio 19. aprila 1992. jer je ostao među posljednjim funkcionerima. On je rekao da je od ljudi koji su pristizali dobijao informacije o dešavanjima u Vlasenici i da su oni, koji nisu uspjeli da pobjegnu, likvidirani ili odvedeni u logore.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok je insistirao da je svoje članstvo u SDA zamrznuo kada je preuzeo funkciju u opštini i da je radio u interesu svih građana. Isticao je da se protivio nezakonitostima i da je radio po odlukama organa BiH.

Đurićev branilac Miloš Perić prezentovao mu je dokumente iz 1991. koje je svjedok potpisao a koji se odnose na tadašnju mobilizaciju rezervista. Redžić je potvrdio da nije bio za mobilizaciju i da je išao u Banjaluku sa autobusima da vraća rezerviste, navodeći da je to bilo u skladu sa odlukama viših organa.

On se složio da je u to vrijeme postojala Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, a za Jugoslovensku narodnu armiju je kazao da je bilo “srboslovenska” i da se nije mogla poštovati.

Na pitanja Stanićevog branioca Veljka Ćivše, svjedok je rekao da nije kontaktirao sa Patriotskom ligom, da mu nije poznato da je postojao Krizni štab SDA pola godine prije rata, kao ni Teritorijalna odbrana SDA. Negirao je da je učestvovao u nabavci naoružanja.

Kazao je i da mu nisu poznati pojedini slučajevi zapljene pušaka iz Jablanice, kao i sporogorećih štapina. Na pitanje branioca Dragana Gotovca o zločinu u Žutici nad srpskim stanovništvom, on je rekao da je to moglo biti u maju i da zna za ljude koji su radili u rudniku, ali da branilac ne govori istinu o stradanju žena i djece.

Nastavak suđenja je 26. maja.