Rizvanović i ostali: Ljudi sa podignutim rukama

Borislav Đurić kazao je da je sa 70 do 80 saboraca iz Prve posavske brigade krenuo da preuzme liniju u Boderištu i da je, kako su se približili odredištu, počela “žešća” pucnjava pa su ušli u jedan kanal.

On je rekao da je izvjesni Mostarac u kanalu poginuo, a da je on tražio sklonište. Kazao je da je dio vojnika prešao prema Boderištu i da je kasnije “u djeliću sekunde” vidio siluete tri do pet ljudi sa blago podignutim rukama kod jednog od prvih objekata u selu.

Đurić je naveo da pretpostavlja da su to bili njegovi saborci koji su prešli.

Svjedok je rekao da je to vidio sa udaljenosti do 50 metara. Na pitanje tužioca Saše Sarajlića zbog čega je u ranijoj izjavi kazao da je bilo između 20 i 30 metara, Đurić je objasnio da je shvatio da je pogrešno procijenio kada je kasnije išao na lice mjesta sa Tužilaštvom.

On je rekao da se dosta pucalo i da su se počeli povlačiti. Na pitanje šta se desilo sa ljudima koje je vidio sa podignutim rukama, on je kazao da iz priče zna da su masakrirani.

Za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.

Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakić je, prema optužnici, bio komandant 108. brigade ABiH, a Fazlović komandant 3. bataljona, a na teret im je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, svjedok Đurić je rekao da nije vidio neprijateljske vojnike. Potvrdio je da je čuo kako “viču Zlatane, drži desno”. Na pitanje branioca Mirsada Crnovršanina zbog čega su pretrčavali ako je bila intenzivna pucnjava, svjedok je kazao da je bio ubijeđen da je to njihova linija. Precizirao je da nije bila toliko intenzivna pucnjava kada su prvi vojnici pretrčali.

Odbrane su svjedoka ispitivale o mjestu na kojem se nalazio, koliko je vojnika bilo ispred njega u kanalu, te kakvo je bilo rastinje i vidljivost, nastojeći da ospore da je mogao vidjeti šta se dešava u Boderištu.

Potvrdio je da je vojnim organima nakon nekoliko dana davao izjavu, u kojoj stoji da je vidio “ustaše”. Rekao je da je tako naveo u revoltu. Kazao je da je bilo svakakvih priča i da se narod bio pobunio zbog neuspjele akcije.

Kao svjedok Tužilaštva saslušan je i Đorđo Đurić, brat prethodnog svjedoka, koji je ispričao kako su imali zadatak da zamijene ljude na liniji u Boderištu i da su od Dubravice krenuli pješke. Naveo je da su komandiri otišli da izvide situaciju, ali da ih više nisu sreli dok se nisu povukli.

Đurić je rekao da su išli s “puškama o ramenu” i da su nakon blaže pucnjave sišli u kanal. On je kazao da su vojnici iz Prvog voda prešli, a da je iza njegovih leđa poginuo Mostarac.

Svjedok je kazao da je vidio pet do šest ljudi u blizini kuća sa podignutim rukama. Naveo je da je bio udaljen 30 do 50 metara. Objasnio je da je u ranijoj izjavi kazao da je bio udaljen 150 metara, ali da je vidio da je razdaljina manja kada je prije nekoliko godina bio na uviđaju sa Tužilaštvom.

Đurić je rekao da su se počeli povlačiti i da ga je metak pogodio u kuk.

Na pitanje braniteljice Marsele Bajramović zbog čega je u izjavi vojnim organima 1993. naveo da je vidio ljude kako stoje uz zid bez oružja, ne spominjući podignute ruke, svjedok je rekao da je prošlo puno godina i da mu se brišu sjećanja.

On je kazao i da su, kada su se vratili, vidjeli da su se ljudi, koje je trebalo da zamijene, povukli, a da njima to niko nije javio.

Tužilaštvo je u dokaze uložilo foto-albume sa lica mjesta, na kojima su svjedoci pokazali lokacije u vezi sa dešavanjima. Odbrane su prigovorile na nezakonitost, konstatujući da su oba brata zajedno bila na uviđaju. Svjedoci su naveli da im od 1993. do danas niko nije sugerisao šta treba da kažu.

Nastavak suđenja je 25. maja.