Suđenje

Bastah: Preživio strijeljanje u Mračnici i izgubio dvije kćerke

11. Maja 2021.16:02
U nastavku suđenja za zločine u Vlasenici, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je ispričao kako je preživio strijeljanje u mjestu Mračnica, kada je ubijeno oko 30 osoba, dok je optuženi Predrag Bastah tvrdio da svjedok nije mogao biti u autobusu koji je vozio civile, jer on je sjedio na zadnjem mjestu.

Hamdija Karać. Foto: BIRN BiH.

Svjedok Hamdija Karać se prisjetio 5. maja 1992. godine kada su ga dvojica policajaca odvela u policiju u Vlasenici na ispitivanje, a potom u zatvor kod suda. Tu je, prema njegovom kazivanju, zatekao još zatvorenih civila muslimana.

Jednog dana, prema njegovim riječima, bila je prozivka zatvorenika u hodniku gdje je njemu naređeno da se veže, što je on odbio. Kako je rekao, tu je vidio Predraga zvanog Car koji je pitao ima li neko od njih da je majstor da pogleda gume. Kada se jedan od zatvorenika javio, svjedok je naveo da su ga odveli i da se čuo pucanj.

“Više ga nismo vidjeli. Nema ga nigdje”, dodao je svjedok.

Karać je ispričao da je poslije toga, zajedno sa još 28 do 29 osoba autobusom odveden u mjesto Mračnica. Kako je rekao, kada su došli na to mjesto izvedeni su ispred, a uspio je čuti ženski glas koji govori: “ožeži”, a potom pucanj. Pored autobusa, svjedok je kazao da je vidio Predraga Bastaha, jednog čovjeka i ženu.

“Ja sam se spasio. Bacio sam se na kamaru ljudi i po meni su padali ljudi. Na hrpi ljudi sam bio oko jedan sat. Kada sam se izvukao iz hrpe, krenuo sam prema Sušici i neki vojnik me vratio kod suda u zatvor. Tu sam bio oko deset do 15 dana dok me nisu poslali u kućni pritvor”, kazao je Karać, dodavši da je kod kuće sa ženom i dvije kćerke bio nekoliko dana, a zatim su odvedeni u logor Sušica.

Naveo je da su on i žena stigli do logora, ali da su vojnici njegove kćerke vratili. Kada se nakon nekog vremena vratio kući kćerke nije pronašao. Komšija mu je, kako je rekao, kazao da je njegove kćerke odveo Bastah.

Posmrtne ostatke kćerki, ovaj svjedok je pronašao na Pelemišu, gdje su ubijene, a potom spaljene.

U sudnici je rečeno da ubistvo svjedokovih kćerki Bastahu nije stavljeno na teret.

Odbrana je tvrdila da svjedok Karać nije bio u autobusu niti na mjestu gdje su civili strijeljani, što je svjedok opovrgnuo. Optuženi Bastah je dodao da svjedok nije bio u autobusu, jer je on sjedio na zadnjem sjedištu.

Bastah zvani Car optužen je za učešće u ubistvima 37 civila bošnjačke nacionalnosti na lokalitetu Mračni dol (Mračnica). On je, prema optužnici, počinio zločin protiv čovječnosti u svojstvu pripadnika rezervne policije, sa dva pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS).

Nevzeta Nekičević je ispričala da su njeni otac i dva brata bili zatvoreni u zatvoru kod suda u Vlasenici gdje su tučeni, a kasnije je saznala da su 2. juna 1992. odvedeni prema Sušici.

“Rečeno mi je da su pronađeni u Mračnici, iznad Sušice”, rekla je Nekičević, dodavši da je za sudbinu oca i braće saznala od drugih osoba.

Hadžira Bečirović je kazala da je čula da je njen suprug Mujaga odveden u mjesto Derventa u Vlasenici, a potom prema Sušici. U Mračnici je, kako je rekla, pronađen 2007. godine. Svjedok Nedžad Brdaljević je ispričao da je čuo da je brat Dževad bio zatvoren u Sušici, a potom strijeljan u Mračnici. Identifikovao ga je po garderobi.

Peti svjedok Muhamed Alihodžić je kazao da je krijući se s bratom po šumama iznad Vlasenice vidio autobus koji je sa ljudima prošao pored logora Sušica i nastavio dalje put. Nakon 15 do 20 minuta čuli su paljbu. Pred mrak su, kako je rekao, otišli prema Mračnici gdje su vidjeli oko 30 ubijenih.

Suđenje se nastavlja 25. maja.

Emina Dizdarević