Agan Ramić: Svjedok pet ubistava kod Konjica

Konjic. Foto: BIRN BiH

Marko Draganić je ispričao da su 15. juna 1992. godine muškarci srpske nacionalnosti iz Podorašca kamionom prevezeni u Čelebiće.

“Davali smo izjave istražnim organima u logoru ‘Čelebići’. Prvi dan su nas zatvorili u šahtove. Bilo je ljudi koji su imali fobiju od zatvorenog prostora”, kazao je Draganić, dodavši da je potom odveden u vojni hangar sa oko 250 muškaraca.

On je rekao da je svjedok pet ubistava. Pojasnio je da su četvorica muškaraca podlegla usljed premlaćivanja, a da je peti, Željko Klimenta, ubijen iz vatrenog oružja.

“Čuo sam pucanj kad su ga ubili”, kazao je svjedok.

Dodao je da je iz “Čelebića” prebačen u dvoranu “Musala”.

Draganić je ispričao da je ranije, prije dešavanja u Podorašcu i logorima, pištolj koji je dobio od preduzeća predao Aganu Ramiću.

Prema preciziranoj optužnici, Ramić je optužen da je u ljeto 1992. godine u selu Brđani kod Konjica, u svojstvu pripadnika Općinskog štaba TO-a Konjic Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), obučen u uniformu ABiH i naoružan, došao do kuće maloljetnog Siniše Živaka i tražio od njega da mu uhvati jagnje.

U optužnici stoji da, kada je Živak uspio da uhvati jagnje, optuženi je, nezadovoljan tim jagnjetom, počeo da udara Živaka, a kasnije su mu se pridružili i ostali pripadnici TO-a.

Kako je navedeno, tada maloljetni Živak je pretrpio fizičke i duševne patnje, te je nakon toga nekoliko dana mokrio krv.

Branislava Dedić, druga svjedokinja Tužilaštva, ispričala je da je 25. maja 1992. godine napadnuta Bradina i da su padale granate.

“Bila sam u podrumu kod Pere Mrkaljevića, gdje je bilo još oko 20 do 30 ljudi. Znam da smo prenoćili. Ušla je vojska da izvode. Bio je to TO, HOS i HVO. Bile su uniforme zelene, maskirne. Pripadnici HOS-a su bili u crnim uniformama. Naši muškarci su bili poredani pored puta Sarajevo – Mostar”, kazala je svjedokinja.

Potom su žene i djeca sprovedeni u školu koju je, kako je navela, obezbjeđivalo Hrvatsko vijeće obrane (HVO).

“Muškarci su odvedeni. Mi u tom momentu nismo znali gdje”, ispričala je u nastavku.

Svjedokinja je rekla da je tada bila četrnaestogodišnjakinja i da je vidjela veliki broj tijela.

“Dovezli su ih u crkveno dvorište. Kopao je bager, kopao sve te mrtve. Ne bih znala koliko ih je bilo, ali znam da je bilo dosta”, kazala je Dedić.

Ilija Petrović, treći svjedok Optužbe na ovom suđenju, ispričao je da je 25. maja 1992. godine, kad je bila pucnjava u Bradini, u njegovu kuću došao komšija Petko Mrkajić sa ženom i djetetom, te još jedna porodica.

“To su pretežno žene i djeca, nejač. Bilo je dojava da četnike krijem u kući. Ta djeca ne znaju šta je četnik”, rekao je svjedok Petrović.

Dodao je da mu je kuću zbog toga pretresala Vojna policija HVO-a i ABiH.

Svjedok je ispričao da je bio u prilici da vidi ubijenog Peru Mrkajića.

“Njega su dovezli iz ‘Čelebića’ ili iz mrtvačnice. Imao je povrede po tijelu. Bio je čovjek već u poodmaklim godinama, blizu 70 godina”, kazao je Petrović, dodavši da su on i njegov otac zajedno sa rođakom i rođakovim ocem sahranili Peru Mrkajića.

Svjedok Petrović je potvrdio da je u Bradini u tom periodu bilo pljačkanja imovine.

Rekao je da se on poslije priključio zapovjedništvu HVO-a u Konjicu.

Termin nastavka suđenja bit će naknadno određen.