Kako navode povratnici u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH), policija i vlast u Foči nemaju odgovore na ove događaje, iako su im prijavljeni. Među njima je Šerif Halilović koji se sa porodicom prije sedam godina vratio u rodnu Foču.

“Mi živimo ovdje zato što hoćemo, što želimo, što je to naše”, kaže on, dodajući kako neki od povratnika i nisu imali opciju da žive na nekom drugom mjestu. Kriva je, smatra Halilović, politika, te dodaje da bi i visoki predstavnik trebao posjetiti ovaj grad, u kome, kako kaže, ima i lijepo i ružnog za vidjeti.

“Od tih rafalanja u pijanom stanju gdje nam zvone meci iznad glava, to smo ko i navikli. Međutim pucanj na Aladža džamiju, na munaru, to nam je upalilo sve moguće lampice. Zbog toga smo i tužni. Sama reakcija policije i lokalnih institucija ljude još više plaši. Onda dobijemo i mural osuđenog ratnog zločinca, a svi smo mi žrtve ovoga rata, istog tog zločinca. Imamo svi članove porodica koji su pobijeni, većina ih ima koji nisu još ni nađeni”, opisuje Halilović događaje iz posljednjih mjeseci u Foči.

Aladža. Foto: BIRN BiH

Mladić, bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), je 2017. godine prvostepenom presudom Haškog tribunala osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, progone Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Aladža džamija, kulturno-historijski i religijski spomenik po kome je Foča bila prepoznatljiva prije rata, srušena je 1992. godine. Sud BiH je nekoliko mjeseci prije njenog svečanog otvaranja nakon obnove 2019. godine, potvrdio optužnicu protiv nedostupnog Gorana Mojovića koji se tereti da je kao pripadnik VRS-a, izazivanjem eksplozije u potpunosti uništio Aladža džamiju u Foči.

Murali na mjestima na kojim rane još bole

Mural Mladića. Foto: BIRN BiH 

Džemal Imamović, predsjednik Udruženja građana povratnika i raseljenih lica u općini Foča, kaže da se na područje ove općine vratilo oko 300 povratnika, koji se danas zbog napada na džamiju osjećaju nesigurno.

“Mural osuđenog ratnog zločinca Mladića i evo ovaj mural četničkog komandanta Draže Mihajlovića se nalazi samo 20 metara od zloglasne dvorane ‘Partizan’ u Foči, gdje su naše majke sestre i najbliže naše tokom proteklog rata silovane. (…) Žene žrtve rata općine Foča obilježavaju godišnjicu golgote, zamislite vi koji je osjećaj kad ta žena koja je doživila takve neprijatnosti od svojih komšija dođe ovdje baci pogled desno i vidi mural Draže Mihajlovića”, priča Imamović za BIRN BiH ispred zgrade na kojoj je oslikan mural Mihajloviću.

Mural Draže Mihajlovića na zgradi u Foči. Foto: BIRN BiH 

U haškoj optužnici protiv Zorana Vukovića “Partizan” je opisan kao zgrada srednje veličine smještena u centru Foče, od zgrade SUP-a udaljen oko sedamdeset metara. “Partizan” se nalazio na malo višem terenu od ostalih susjednih zgrada tako da se dobro mogao vidjeti iz okoline, što znači i iz zgrade SUP-a. “Partizan” se takođe nalazio u blizini zgrade opštine, gdje su srpske vlasti imale svoje glavne kancelarije. “Partizan” je imao dvije velike dvorane. Svi zatočenici držani su samo u jednoj dvorani. Ta dvorana bila je veličine oko 12 sa 7 metara.

Sportska dvorana “Partizan” je 1992. godine služila kao pritvor za žene, djecu i starce koji su uhapšeni u Foči i okolnim selima. Svi zatočenici su boravili u nehigijenskim uslovima, te bili izloženi izgladnjivanju, fizičkom i psihičkom mučenju, te seksualnom zlostavljanju, navodi se u presudi Jasku Gazdiću kojom je osuđen na 17 godina zatvora zbog silovanja u Foči.

U aprilu 1992. svjedokinja FWS-87 imala je približno petnaest i po godina, navodi se u presudi Dragoljuba Kunarca kojom je osuđen na 28 godina zatvora. Na suđenju je opisala kako je izvođena sama ili sa drugim djevojkama iz “Partizana” i drugih mjesta zatočenja u Foči.

“Te noći, prema riječima FWS-87, u prostoriji pokraj kuhinje ju je silovao optuženi Kunarac, jedan stariji čovjek čijeg se imena ne sjeća i još jedan čovjek koji se prezivao Toljić”, navodi se u presudi.

Halilović kaže da dešavanja u Foči u posljednjih nekoliko mjeseci povratnicima vraćaju u sjećanje slike stradanja Bošnjaka u prošlosti.

“Pod okriljem Draže Mihajlovića 1943. godine je ubijeno 136 članova moje familije. Pod okriljem ratnog zločinca Mladića izgubio sam većinu komšija i rodbine i doživio ličnu golgotu. Majku koja je ubijena u porodičnoj kući i zapaljena, to budi sve to. Iste te smo imali duhove 1992. tako da mi koji smo žrtve ne možemo nikako da to zanemarimo”, govori Halilović.

“Ovo što se dešava zadnjih dana u BiH, ali i unazad nekoliko mjeseci je jedno stanje koje upozorava u najmanju ruku sve nas da se ponovo u nekim krajevima naše domovine BiH ‘aveti’ prošlosti pomalo bude, oživljavaju, dobijaju na intenzitetu”, kazao je tokom posjete Foči reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović.

Nereagovanje odgovornih dodatno zabrinjava

Šerif Halilović. Foto: BIRN BiH 

Povratnike dodatno zabrinjava što su svi događaji iz posljednjih mjeseci prijavljeni policiji u Foči, ali da odgovorni nisu pronađeni.

“Mi nemamo nikakav odgovor, što nas zabrinjava”, kaže Imamović.

Imamović i Halilović ističu da imaju korektne odnose sa komšijama.

“Jedni pored drugih živimo tu, nema nekog posebnog miješanja, ali ovo je stvar politike”, govori Imamović.

“Veliki broj mojih komšija Srba osuđuju iste te stvari, kao i mi. Pričamo… o nekoj budućnosti i svi mi odgajamo djecu uz koljeno i želimo najbolje za njih”, kaže Halilović, koji smatra da bi načelnik Foče trebao poduzeti korake ka poboljšanju trenutne situacije.

Na poziv BIRN-a BiH do objave ovog teksta načelnik Foče nije odgovorio.

Izet Spahić, jedini predstavnik Bošnjaka u parlamentu u Foči, podsjeća da je Skupština opštine na predzadnjoj sjednici usvojila jednoglasno takozvanu “Platformu za mir”, koju su inicirale USAID, CRS, Caritas i druge organizacije.

“Mi trenutno imamo tu deklaraciju na papiru, a u stvari u praksi imamo potpuno drugačiju situaciju. Zar nije ugrožen čovjek koji kupi zrna automatskog naoružanja, zar nije pucanje na Aladžu džamiju ugrožavanje sigurnosti. Ljudi mi pišu o problemima sa kojima se susreću na terenu i da su prijavili policiji, a da se u stvari to ne rješava, to je način na koji smo ugroženi”, kaže Spahić, koji se u Foču vratio prije 11 godina.

Situaciju je kaže pokušao riješiti na lokalnom nivou, ali nedostaje volja svih strana.

“Biće neophodno da kontaktiramo i obiđemo više organe vlasti, mislim na državni nivo. Nešto se mora početi poduzimati. Ove stvari se akumuliraju. Zadnjih šest mjeseci su učestale i mi nemamo izbora nego pokušati tražiti pozitivnu energiju na drugoj strani i pokušati stvari relaksirati i ići dalje”, kaže Spahić.

Kavazović navodi da ne treba šutiti o onome što se dešava u Foči, jer šutnja znači ohrabrivanje onih koji žele “vratiti krvavu i tešku povijest” koja se nikome i nikada ne bi smjela ponoviti.

“Smatramo da to trebamo ostaviti iza sebe i da se trebamo okrenuti jedni drugima. One snage koje pozivaju ka dobru moraju biti osnažene. Odgovorni ljudi u ovoj državi moraju razumjeti svoju ulogu, njihova je uloga ipak najvažnija, a to je da štite svakog pojedinca, svakog građanina, da štite mir prije svega i da naravno svojim primjerom pokazuju kako je moguće živjeti u miru jedni s drugima u našoj domovini BiH”, poručio je Kavazović.

* Ovaj članak je izmijenjen u dijelu u kojem su nabrojane organizacije inicijatori “Platforme za mir”.