Koroman: S povezima na očima i rukama odvezeni na Pale

Malko Koroman. Foto: BIRN BiH

Predrag Jovičić izjavio je da je u martu 1992. godine radio kao policajac na Palama i da je tada još uvijek u Policijskoj stanici bila mješovita struktura policajaca.

On je kazao da je načelnik policije bio Malko Koroman, dok je komandir bio Malik Krivić, a da su obavještenja dobivali od dežurnog policajca. Kako je rekao, svi policajci su imali službene pištolje i bili u plavim uniformama. Tu je bio i rezervni sastav policije, čije su se uniforme razlikovale od uniformi aktivnih policajaca.

Jovičić je kazao da je za fiskulturnu salu, koja se nalazila iza Policijske stanice, bila angažovana vojska.

“Sad ne znam, znam da je vojska, ni uniforme nisu bile naše”, rekao je Jovičić.

Kako je kazao, u fiskulturnoj sali su bili zarobljenici, među njima i osobe srpske nacionalnosti koje su odbile ići u akcije.

Jovičić je ispričao da je grupa policajaca jedne prilike išla u Hrenovicu po oružje. Dan prije im je kazano da će ići preuzeti oružje, nakon čega će izdati potvrde da je oružje uzeto i da će biti kasnije vraćeno. Rečeno mu je da je sve dogovoreno.

Kako je kazao, desetak minuta prije polaska, pred Policijsku stanicu je došao Malko Koroman i rekao da se ne puca i da se ne uznemirava narod.

“Nemojte da bude kakvog ekscesa, sve je to dogovoreno”, naveo je on.

Objasnio je da je, kada su došli pred Hrenovicu, njegova grupa izašla iz autobusa te da se na njih kod jednog naselja počelo pucati iz šume. Kako je kazao, policajci su počeli bježati, a s njima i mještani koji su se tu nalazili.

“Svi smo pobjegli”, rekao je Jovičić, objasnivši da je nakon sat vremena po grupu policajaca došao auto, a da su se mještani vratili svojim kućama.

Vujičić je izjavio da se nakon tog dana razbolio i nije desetak dana dolazio na posao, a tek kasnije je čuo da su dvojica policajaca ubijena.

Optužnica tereti Malka Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, zajedno s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.

Svjedok koji je na današnjem ročištu tražio da mu bude zaštićen lik i ime, kazao je da je radio u “Ćilimari” na Ilidži, gdje je krajem aprila, zajedno s još trojicom kolega, zarobljen i odveden u Lužane u Krizni štab, a nakon toga u Policijsku stanicu na Ilidži, gdje su pretučeni.

“Oni su se počeli derati: ‘Izađite, predajte se.’ Ja sam prvi izišao”, rekao je svjedok.

Kako je kazao, rečeno im je da su oni “iz ‘Ćilimare’, neki snajperisti”. Dodao je da su iz Kriznog štaba mjesec dana prije ovog događaja oduzeli sve oružje koje se nalazilo u “Ćilimari”.

Sa Ilidže su odvedeni na “Kulu”, gdje su pretučeni, a nakon toga su odvedeni na Pale.

“Čujem, viču, ‘izvedi, da se svi vode na Pale’”, rekao je on.

Kako je kazao, tom prilikom stavljen mu je povez na oči, te su mu zavezali ruke i kamionom ih prevezli do Pala, gdje su smješteni u fiskulturnu salu.

“Nas je tu bilo oko 120 i nešto, na Palama, u toj dvorani”, izjavio je on.

Svjedok je kazao da mu je zbog zavezanih ruku stala krv te da je trpio nesnošljive bolove. Kada su stigli na Pale, morali su mu povez sa ruku skidati uz pomoć noža, ali su, kako je rekao, nakon sat vremena zarobljenicima opet stavljene lisice, tako što su ih privezali jedne za druge.

On je kazao da su jedne noći došli mlađi momci, “Beli orlovi”, koji su ih tukli, a da su svaku noć ulazile dvije ili tri osobe i izvodile zarobljenike te su ih maltretirali.

Svjedok je rekao da je u salu dolazio Dragan Kojić u pratnji muškarca koji je “niži rastom, ali viši po funkciji”, te su im govorili da ih niko ne smije tući.

“‘Ovdje vas ne smije niko tući’ –  ali ti to nisi smio spomenuti”, kazao je svjedok, objasnivši da od straha nisu Kojiću prijavljivali batine koje su dobivali.

“Mi tu nismo imali čak vode da se napijemo”, rekao je on.

Svjedok je napomenuo da je u fiskulturnoj sali ostao petnaestak dana, a nakon toga je odveden na razmjenu.

Na upit Odbrane da li mu je poznato ime Malko Koroman, svjedok je kazao da mu je poznato prezime.

“Da budem iskren, malo mi to prezime zvuči, ali nisam siguran”, rekao je on.

Nastavak suđenja je zakazan za 26. april.