Ilustracija. Foto: BIRN BiH
Halida Konjo-Uzunović, predsjednica Udruženja žrtava rata “Foča 92-95”, čestitala je 8. mart svim ženama koje su preživjele zločine u cijeloj BiH i poručila nadležnim institucijama da se udostoje i povedu brigu o najosjetljivijoj populaciji – ženama i djevojčicama koje su preživjele zlostavljanja i torture i čiji su životi uništeni za sva vremena.
“Da se bar udostoje da na nivou države konačno usvoje zakon o torturi, koji evo 25 godina nisu usvojili. I sve dok to ne učine i sve dok se ne prestanu brinuti o svojim ličnim kontima i foteljama, nikad u ovoj zemlji neće biti ni napretka, niti boljitka”, kaže Konjo-Uzunović.
Za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) ona navodi da se u svijetu izučava zločin nad ženom, strahovita tortura kojoj su žene bile izložene, dok se u BiH zločini negiraju i žrtve ne poštuju.
“Žene žrtve rata još uvijek nemaju ni podignuto spomen-obilježje”, kaže ona, dodajući kako je u Foči ogroman broj žena žrtava zločina, od kojih su, kako tvrdi, i državne i međunarodne institucije digle ruke.
Ovaj dan pada najteže majkama koje su izgubile svoju djecu u ratu, kaže za BIRN BiH Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret “Majke enklava Srebrenica i Žepa”.
“Što se tiče nas, kao majki, mi smo izgubile svoju djecu… Hvala Bogu, poneke imamo još po jedno dijete, neko više, ali one koje nemaju svoje djece mislim da je danas njihov dan najteži, nije samo zbog 8. marta, nego kad vide da druga djeca dolaze, obilaze svoje roditelje, a one su same”, kaže Subašić.
Ona ističe da borba za njihova prava traje svakodnevno, ali da još uvijek nisu došle do istine i pravde, odnosno da mole da im pronađu kosti djece, i da se zabrani negiranje dokazanog genocida.
“Najviše se ponižavamo što negiraju genocid oni koji su počinili genocid, čitavu godinu dana negiraju, pa možda i danas kad je Dan žena, možda će i danas neko to da kaže. Međutim, ipak, mi smo žene ostale dostojanstvene iako smo proživjele genocid, stojimo na nogama, šaljemo poruku mira, ljubavi i tolerancije”, ističe ona.
Naglašava da majke Srebrenice odgajaju buduće generacije da budu pune ljubavi i bez osjećaja za mržnju i osvetu.
“Da dignu svoj glas, pogotovo ženska djeca koja su ostala bez svojih roditelja, i ako nemaju zaštitu od svojih roditelja, ipak imamo mi koji im kažemo: ‘Morate biti najbolje’, i mislim da smo u tome uspjele”, govori Subašić, napominjući da dan žena nije samo 8. mart i da moraju svakodnevno tražiti ravnopravnost i veću vidljivost.
“Što se tiče 8. marta, vjerujte, ja prva ne znam za 8. mart od 1992. godine”, kaže Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja “Žena žrtva rata”.
Ona govori da je današnji dan prilika da se ukaže na nezadovoljstvo procesuiranjem ratnih zločina. Ona smatra da je protekle godine podignuto vrlo malo optužnica, te ističe da je pandemija sve usporila.
Kako kaže, na ovaj dan niko se još uvijek nije sjetio da ženama iz udruženja čestita praznik ili barem pošalje cvijeće.
Udruženje Prijedorčanki “Izvor” svaki dan u godini ženama žrtvama rata pokušava da učini boljim i ljepšim, kaže predsjednica ovog udruženja Seida Karabašić.
“Da se osjećaju dostojanstveno i da zaborave na sve one strahote ratne koje su preživjele”, kaže Karabašić, dodajući da bi bolji rad pravosuđa učinio vidljivijim žene koje su preživjele ratno silovanje, ali i žene i djevojčice koje danas preživljavaju nasilje u porodici.
Prema procjenama Ujedinjenih nacija (UN), u BiH je tokom rata silovano između 20.000 i 50.000 osoba, a pred Sudom BiH do sada su se vodila ili se još uvijek vode ukupno 102 predmeta sa elementima seksualnog nasilja ili djela silovanja.
