Stupar i ostali: Presuda za zločine u Vlasenici krajem marta

Simo Stupar i Zoran Tešić. Izvor: BIRN BiH

Vesna Tupajić-Škiljević, braniteljica prvooptuženog Sime Stupara, rekla je da je Odbrana posebno analizirala materijalne dokaze i smatra da iz istih ne proizlazi postojanje krivičnog djela “zločin protiv čovječnosti”, već da su događaji iz optužnice trebali biti kvalifikovani kao krivično djelo “zločin protiv civilnog stanovništva”.

Kako je kazala, svjedokinja S-5 davala je dva iskaza u kojima je navela da je odvedena u policijsku stanicu, zatvorena u jednu mračnu prostoriju, a nakon toga pretučena. Dodala je da svjedokinja u svom iskazu nije navela druga lica osim Miroslava Miće, dodavši da je u odnosu na ovu tačku svjedočio i muž svjedokinje, koji je rekao da nije vidio Stupara.

“Tužilaštvo nije uspjelo dokazati da je opisane događaje učinio Stupar Simo”, kazala je Tupajić-Škiljević.

Ona je podsjetila i na iskaz Envera Alihodžića, koji je rekao da su vojnici prolazili kroz selo, da nije bilo nikakvog maltretiranja, i da su “samo tražili zlato”.

Kako je istakla braniteljica, na ove okolnosti svjedočila je i Mirsada Alihodžić, koja je kazala da nije vršen pretres njene kuće, te Mustafa Alihodžić, koji je istakao da “nisu nikoga tukli”.

“Tužilaštvo van svake razumne sumnje nije dokazalo da je ovo radio Stupar Simo”, rekla je Tupajić-Škiljević, dodavši da nije ni dokazalo prisustvo optuženog u ovom događaju.

Kako je kazala u vezi s tačkom optužnice o pješadijskom napadu na Alihodžiće, svjedoci su naveli da su tog dana vidjeli Stupara, ali su također rekli da nije bilo nikakvog maltretiranja, te da su dobrovoljno otišli, “ali i ne da je Stupar Simo istjerivao iz kuća”.

Dodala je da on nije učinio nikakvo nezakonito djelo.

“Odbrana je mišljenja da opisane radnje predstavljaju legitimne radnje”, kazala je ona, objasnivši da je samo vršeno obezbjeđivanje i prebacivanje civila na područje gdje se nalazila Armija BiH, te da je to bilo van Stuparevog ovlaštenja.

Ona je rekla da Odbrana osporava da je Tužilaštvo dokazalo da se Stupar zadržao u objektu “Sušica”, te da ni policija ni optuženi nisu učestvovali u radnjama u vezi sa “Sušicom”.

Odbrana smatra nedokazanim i učešće optuženog u napadu na drugo selo, te da je optužnici dodan potpuno novi tekst o stradanju Šabana Purića, čime je urađeno proširenje optužnice koje nije dozvoljeno, a na štetu optuženog.

Kako je kazala, iskaz Bajre Durića, koji je rekao da ga je Stupar tukao, ne poklapa se sa iskazima drugih svjedoka. Dodala je da je i svjedok S-6, kojem je urezan krst na leđima, kazao da ne poznaje Stupara osim po njegovom ocu, i ne zna ko ga je tukao “jer je bio, u odnosu na njih, okrenut leđima”.

Tupajić-Škiljević je rekla da je Stupar radio u rezervnom sastavu, te da je privođenje lica zakonita radnja i da mu nije moglo biti poznato da se radi o nezakonitim radnjama, i zatražila oslobađajuću presudu.

Optuženi Stupar je kazao da je sretan što se završava proces koji za njega traje 15 godina, te da se ne kaje jer ništa od navedenog nije uradio.

“Danas odgovorno moram reći da ja nemam razlog za kajanje”, kazao je Stupar, dodavši da kao čovjek izražava žaljenje “za sve žrtve ovog nesretnog rata”.

Stupar je sa Tešićem optužen za zločine počinjene nad bošnjačkim stanovništvom u Vlasenici. Na teret su im stavljena ubistva, zlostavljanja, mučenja, prisilni nestanci i napadi na sela. Terete se i da su u periodu od aprila do kraja septembra 1992. godine na području općine Vlasenica postupali protivno odredbama Ženevskih konvencija o zaštiti civilnog stanovništva za vrijeme rata.

Prema optužnici, Stupar je bio pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici, a Zoran Tešić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).

Slobodan Cvijetić, branilac drugooptuženog Zorana Tešića, rekao je da su pročitane dvije izjave svjedokinje S-5 sa razlikama u iskazu, koje je pročitao tokom iznošenja završne riječi.

Cvijetić je kazao da je svjedokinja u prvoj izjavi navela da su vrata od prostorije zatvorena, a u drugoj da su otvorena, te je sama rekla da je zaključila da oni ulaze u prostoriju i neizmjenično je tuku.

“Ovakve razlike u izjavama nisu bezazlene”, kazao je on, dodavši da nema dokaza da je Tešić učestvovao u ovome događaju.

Dodao je da, što se tiče druge i treće tačke optužnice, svjedokinja Mirsada Alihodžić ni u jednom od navedenih događaja nije potvrdila ni spomenula optuženog Tešića.

“Niko u ovoj sudnici nije pružio prst na Tešić Zorana i optužio ga za tačke koje su navedene u optužnici”, rekao je Cvijetić.

On je kazao da je Tešić bio na liniji razgraničenja, te da nije bio u Vlasenici, i da “gdje je mogao da pomogne, tu je i pomogao”.

Cvijetić je rekao da Tešić danas slobodno hoda po Vlasenici, te da nakon smrti supruge živi sa dvoje djece, koja su na njegovom izdržavanju.

“Molim ovo Vijeće da budete veliki sud i donesete oslobađajuću presudu”, kazao je Cvijetić.

Presuda će biti donesena 22. marta.