Savo Tepić i ostali. Foto: Sud BiH
Zoran Maksimović rekao je da je kao pripadnik rezervnog sastava policije bio u Marića Potoku s ciljem obezbjeđenja civila. On je kazao da je s njim bio i Ilija Kurušić te drugi. Prema njegovim riječima, “Kurušić je po vojnoj spremi bio sanitetlija”, i za razliku od drugih, nije bio naoružan i u uniformi.
Maksimović je naveo da je još jedna grupa iz policije bila kilometar udaljena od njih, u mjestu Kotor.
Svjedok je rekao da je uveče 24. juna napadnuta kuća u kojoj su bili i da je napad trajao cijelu noć, te da su se u zoru uspjeli povući prema Kotoru. On je kazao da se popeo na krov jedne napuštene kuće i da je vidio da su opkoljeni.
Maksimović je rekao da je tada ranjen u kičmu i da mu je Kurušić pružio prvu pomoć, a da su im u pomoć pritekli specijalci, koji su “rastjerali muslimanske i hrvatske vojnike”.
On je izjavio da je prebačen u Dom zdravlja u Kotor Varoš, odakle je sanitetom prevezen u Banjaluku, gdje je operisan. Kazao je da je Kurušić sve vijeme na putu do Banjaluke bio s njim i da ga je prvi posjetio nakon što se probudio poslije višesatne operacije.
Svjedok je rekao da mu je taj dan u posjetu došao i brat Duško Maksimović, takođe optuženi u ovom predmetu.
Kurušića i Maksimovića optužnica tereti sa Savom Tepićem i Duškom Vujičićem za učešće u zatvaranju, mučenju i drugim nečovječnim djelima počinjenim nad Bošnjacima i Hrvatima u Kotor Varoši 1992. godine.
Prema optužnici, Tepić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Kotor Varoš, Vujičić i Maksimović bili su policajci, a Kurušić pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS).
Na pitanja tužioca Mersudina Pružana, svjedok Maksimović je kazao da nije vidio hapšenja bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Kotor Varoši, kao ni da su bili zatvarani tokom juna i jula.
Svjedok Teodor Kalamanda je rekao da je bio vozač saniteta u Domu zdravlja u Kotor Varoši. On se prisjetio kako je vozio ranjenog Zorana Maksimovića u Banjaluku.
Kazao je da su tada u vozilu bili i medicinska sestra i Ilija Kurušić. Prema njegovim riječima, Kurušić je bio u mantilu i imao je oznaku saniteta, te torbicu za prvu pomoć.
Kalamanda je rekao da su se on i medicinska sestra vratili iz Banjaluke, a da je Kurušić ostao kao pratnja ranjenom Maksimoviću.
Na pitanje tužioca da li je, taj dan kad je vozio Maksimovića, vidio ubijene ljude pred Domom zdravlja, svjedok je odgovorio da nije. Kazao je da je ponovo išao u Banjaluku vozeći jednu trudnicu.
Kalamanda je rekao da ne zna kad su bila ubistva i da se svašta pričalo.
Svjedok Ljubomir Trivunović kazao je da je bio u rezervnom sastavu policije i da je u junu s kolegama bio na zadatku u Kotoru. On je naveo da su 24. juna napadnuti od pripadnika muslimansko-hrvatskih formacija, koji su ih okružili.
Kako je napomenuo, tada je poginuo jedan kolega, a on i još pet-šest njih su ranjeni. Trivunović je rekao da se ne bi izvukli da ih nije spasila specijalna policija.
On je kazao da je prebačen u Banjaluku i da ga je u bolnici prvi posjetio Kurušić. Dodao je da optuženi tada nije bio u uniformi.
Nastavak suđenja je 4. marta.
