Rizvanović i ostali: “Živi upali” u Boderište

Admir Rizvanović i ostali. Foto: Sud BiH

Mladen Pudić izjavio je da je 8. marta 1993. godine sa saborcima iz Prve posavske brigade krenuo da preuzme liniju u Boderištu.

Dok su išli pješke u koloni, kako je kazao, komandiri su im rekli da sačekaju dok ne izvide situaciju. Dodao je da je nešto kasnije naišao izvjesni major Sekulović i obratio im se riječima: “Šta čekate? Idite!”

Pudić je rekao da se “pripucavalo” kada su se približili Boderištu i da je komandir njegovog voda Stojan Pudić kazao da sačekaju i prišao kući sa još nekoliko ljudi. Svjedok je naveo da je vidio da su ih tamo dočekali neki vojnici i da mu je izgledalo kao da se grle, odnosno komešaju.

On je rekao da je čuo glas, kao kroz plač, da govori: “Hajte po grupama.” Misli da je prepoznao glas Stojana Pudića i da je vidio kako je podigao ruku. Dodao je da je prešla još jedna grupa, a da je potom na njih otvorena vatra i da je neko pucao iz potkrovlja kuće. Naveo je da su dva vojnika poginula, a da su se ostali “pogeli” i nakon određenog vremena vratili nazad.

Prema njegovim riječima, vojnici koji su prešli u Boderište imali su puške okačene o ramenu.

“Znao sam da su upali živi… Razmijenjeni su masakrirani”, prisjetio se svjedok, dodajući da je otišao da vidi kada su dopremljena tijela, jer su tu bili njegovi rođaci.

Za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika VRS-a sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.

Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Prema optužnici, Pljakić je bio komandant 108. brigade ABiH, a Fazlović komandant 3. bataljona, a na teret im je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.

Omerovićev branilac Kadrija Kolić više puta je svjedoka pitao da li mu je tužilac u Brčkom sugerisao šta da kaže, na šta je svjedok odgovarao da nije i da je on pričao ono što zna.

Kolić je ukazivao na razlike u zapisniku i tonskoj izjavi svjedoka u broju vojnika, te nekim nedostajućim ili dodatim riječima. Predsjedavajuća Vijeća Jasmina Ćosić-Dedović podsjetila je branioca da je ranije rečeno da se neće baviti razlikama u audiosnimku i zapisniku. Ona je više puta braniocu sugerisala da pređe na sljedeće pitanje ili zabranjivala pitanje Odbrane.

Na pitanje Fazlovićeve braniteljice Lejle Čović, da li je mogao išta vidjeti ako je zalegao nakon što je na njih otvorena vatra – svjedok je rekao da je “nešto mogao vidjeti”.

Kao svjedok Tužilaštva saslušan je i Jovica Simić, koji je bio komandir Drugog voda. Ispričao je kako su 8. marta 1993. krenuli da preuzmu liniju i kako je komandir čete otišao da izvrši provjere. Dodao je da je naišao komandir Vojne policije iz Bijeljine Sekulić i rekao im da krenu.

Prema njegovim riječima, pripadnici Prvog i Drugog voda su išli “takoreći pjevajući” i očekivali su da im liniju preda Vojna policija.

Kazao je da se čuo pokoji hitac i da su ušli u kanal, a da je Stojan Pudić otišao do kuće sa nekoliko ljudi. On je rekao da je vidio kako Pudić rukom pokazuje da dođu i da je otišla još jedna grupa.

Dodao je da je potom zapucano i da je bezbjednjak Pero Đurić naredio povlačenje, rekavši: “Ovo je izdaja.”

Na pitanja Rizvanovićevog branioca Tarika Čingića, Simić je rekao da je čuo da je čovjek po nadimku Gušo pobio ljude.

Svjedok se nije složio sa braniocem Kolićem da mu je tokom istrage sugerisano šta da kaže, kao i da mu nije poznato da su mu neke riječi dodavane.

Branioci Kolić i Crnovršanin su ocijenili da je iskaz svjedoka u istrazi uzet na nezakonit način, ali im Vijeće nije dozvolilo da ga uvedu kao dokaz, jer nije bilo razlika u odnosu na današnje svjedočenje. Predsjedavajuća Ćosić im je rekla da će to moći predložiti kao svoj dokaz.

Nastavak suđenja je 2. marta.