Ujić: Posljednji zagrljaj s ocem

Zaštićena svjedokinja S-3 izjavila je da je njeno selo Rakitnica napadnuto krajem jula 1992. godine, kada je 50-ak mještana počelo da bježi kako bi spasili glave.

“Bilo je od beba do moje nane koja je imala 90 godina. Prenoćili smo u Trnoviku – stari, žene i djeca u kući, a mi pod golim nebom”, prisjetila se S-3 navodeći da su ih napale njihove komšije iz Gučeva.

Ona je rekla da su napadnuti u zbjegu i da su izašli u selo Kozadre, gdje je bio “opšti haos, metež”. Dok su se, kako je navela, skrivali u šumi, padali su geleri. Ranjeni su ona i još nekoliko ljudi, od kojih neki teže, uključujući njenog oca.

Svjedokinja je izjavila da su se sakrili u jednu kuću, gdje je došao komšija Pašić i pozvao ih da se predaju govoreći da im neće biti ništa.

Ispričala je da su njenog oca počeli da tuku kada su izašli i da su ga pitali gdje mu je sin. Kazala je da su grupi muškaraca, među kojima je bio i njen otac, srpski vojnici žicom svezali ruke.

“Ja sam istrčala iz grupe i zagrlila oca. Znala sam da je kraj”, prisjetila se S-3.

Ona je navela da je grupa muškaraca ostala, a da su ostale sproveli u selo Dobrašina i zatvorili u jednu kuću. Rekla je da je čula kako je dvoje ranjenih odvedeno na liječenje.

S-3 je izjavila da su kasnije prebačeni u školu u Rogatici, a potom odvezeni prema Hreši. Čula je da su muškarci koji su ostali ubijeni.

“Poslije su ljudi pričali da su ih tu našli. Pobijeni…”, kazala je svjedokinja.

Ona je rekla da lično ne poznaje optuženog Mileta Ujića.

Optužnica tereti Ujića da je 2. avgusta 1992. u napadu na Kozadre komandovao grupom od 50 pripadnika Gučevske čete. Optužen je za ubistva, ranjavanja, prisilno preseljenje, zatvaranja i druga djela nad licima bošnjačke nacionalnosti.

Odgovarajući na pitanja Odbrane, S-3 je potvrdila da je u Kozadrama vidjela Nenada i Gorana Ujića, kao i jedno lice sa kokardom na šajkači i s bradom.

Ona je napomenula da su iz Rakitnice krenuli s njom da bježe njeni majka, sestre, otac i braća. Na pitanje da li su otac i braća ostali da brane selo, svjedokinja je odgovorila da je otac bio s njom.

Branilac Dejan Bogdanović podsjetio je na iskaz iz 2006. godine u kojem je navela da su otac i braća ostali u šumi, gdje su se organizovali u odbrani. S-3 je kazala da joj je jedan brat imao četiri godine, a da je drugi bio vojno sposoban. Ostavila je mogućnost da se njen otac “izdvojio” neko vrijeme u Rakitnici.

Zaštićeni svjedok “A” je naveo da je živio u selu Kozadre, koje je granatirano 2. avgusta 1992. godine iz pravca Gučeva.

On je rekao da je vidio ranjavanje jednog čovjeka, a da je čuo da je povrijeđeno više osoba.

Svjedok je takođe čuo da je grupa od osam muškaraca strijeljana. Kazao je i da su u selu spaljeni svi objekti.

On je rekao da poznaje Mileta Ujića, koji je bio “sekretar u komitetu”. Naveo je da su žene koje su bile zarobljene kazale da su ga vidjele u Dobrašini.

Nastavak suđenja je 20. januara.