Izložba “Žive smo” – o budućnosti o kakvoj sanjaju preživjele žrtve

Izložba “Žive smo”. Foto: BIRN BiH 

Izložbu su otvorile Branka Antić-Štauber, predsjednica Udruženja “Snaga žene”, i Mirjana Topalović, jedna od 11 žena čiju životnu priču možete pogledati u Vijećnici do 20. decembra.

Antić-Štauber kaže da su poslije programa rehabilitacije kroz koji su prošle i tokom kojeg su podijelile svoje traumatske događaje, ove žene odlučile da i drugi trebaju čuti njihovu priču.

“To što se dogodilo nije samo njihova priča, to je priča BiH, priča svih nas. Nekako nas je pandemija korone zatvorila i dovela nas je u situaciju da se brinemo samo o danas i sutra, međutim ne smijemo da zaboravimo ono što je bilo, ono o čemu treba de facto da učimo, a ove žene su prave učiteljice života”, kaže Antić-Štauber.

Prema njoj, žene čije su fotografije prikazane uspjele su da prevaziđu probleme koje imaju, da formiraju svoje porodice, da budu dobre majke, odlične suradnice, prijateljice, supruge, a kroz ekonomski oporavak i radno-okupacionu terapiju koju je “Snaga žene” implementirala u radu s njima, i ekonomski su se oporavile.

“Svaka od ovih žena zahtijeva jedan individualan pristup i vrstu podrške koja bi bila individualno orijentirana… Jako je bitno sa svakom od preživjelih žrtava razgovarati jer one su danas samosvjesne, snažne i u stanju su da govore o onome što je bilo, ali i da mijenjaju budućnost. Individualna podrška je izuzetno značajna i važna, i ne možemo svima nuditi isto. Ovaj proces jeste dugotrajan, proces rehabilitacije jeste težak, ali moguć, dosežan”, zaključuje Antić-Štauber.

Ona navodi i da je Udruženje “Snaga žene” okupilo žene svih nacionalnosti iz različitih dijelova regije, te ističe kako se one međusobno “doživljavaju kao sestre”.

“One žele mir, žele zajedništvo, da su solidarne, imaju empatiju jedna za drugu i svjesne su da nijednoj od njih nije bilo lako u trenucima kada se događao logor, u trenutku kad je jedna od žena sa dvoje djece skočila u Drinu i otplivala, odnijela je Drina u noći na drugu lokaciju, gdje su je dočekali i spasili jer drukčije se nije mogla izvući. Velika empatija za sve to od svih njih”, naglašava Antić-Štauber.

Mirjana Topalović, koja je u logoru “Musala” kod Konjica doživjela razne torture i patnje, ističe da joj je Udruženje “Snaga žene” mnogo pomoglo u rehabilitaciji i oporavku, te u pronalaženju rješenja za daljnji život.

“Mnogo radim, okrenula sam se jednom zdravom, normalnom životu. Proizvodim zdravu hranu, time se oplemenim, oporavim i uživam u svom radu. Pravim džemove, razna slatka, kompote, likere, mnogo toga, sve zdravo proizvodim, od sjemena do tegle”, kaže Topalović, kojoj je 1992. godine ubijen suprug, kojeg je sama sahranila u bašti ispod kuće u kojoj su živjeli do tada.

“Najteže mi je padalo što sam ostala ja jedina djeci, a nisam ni znala ni gdje su ni šta su, da li su ubijeni ili su živi, i glad i maltretiranja sva dugo sam podnosila i čekala da me ubiju”, kaže Topalović, dodajući da je ona bila odvojena od djece, koja su bila zatvorena u školi u Bradini.

Izložba je ranije prikazana u Beogradu i Zagrebu, te u šest gradova u BiH.