Ninković: Slušali ga s uvažavanjem

Milan Ninković i ostali iz perioda kada im se zajedno sudilo. Foto: Sud BiH

Milivoje Simić rekao je da je nakon povratka u Doboj 15. maja 1992. godine postavljen za komandanta Operativne grupe Doboj i da je stupio u kontakt sa Kriznim štabom.

Na prvom sastanku, kako je naveo, između ostalih, bili su Ninković, koji je bio predsjednik Srpske demokratske stranke (SDS) u Doboju, kao i Borislav Paravac, koji je bio na čelu Kriznog štaba.

Prema njegovim riječima, oni su vodili glavnu riječ. Kazao je da je kontaktirao i s oficirom Milovanom Stankovićem, koga je, kako je naveo, molio da ostane u Operativnoj grupi, ali da mu je on rekao da ima drugi zadatak.

Simić je kazao da ga je Stanković obavijestio da su morali da intervenišu u Grapskoj, jer su bile formirane vojne jedinice. Rekao je da je kasnije prošao kroz Grapsku i da nije bilo naroda. On je kazao da su govorili da je stanovništvo napustilo to područje, a neki su navodili da su istjerani.

Svjedok je rekao da je krajem maja ili početkom juna saznao da u vojnom magacinu u Barama ima zatvorenih ljudi i da je je formirao komisiju, te da je magacin, koji nije imao uslove da služi kao zatvor, ispražnjen.

Simić je kazao da ne zna ko je dovodio ljude u Bare, ali da pretpostavlja da su to bile paravojne grupe. Naveo je da je bio “neki Karagić”, kao i Predrag Kujundžić, te Nikola Jorgić.

Na pitanje ko je vršio obezbjeđenje magacina, svjedok je rekao da ne zna. Naveo je da je vidio i vojne i civilne policajce kada je poslije komisije obišao magacin.

Svjedok je potvrdio da su u Doboju jedno vrijeme bile izvjesne “Crvene beretke” iz Srbije i da je čuo da su došli da pomognu policiji.

Rekao je da niko od paravojnih formacija nije imao veze sa njim i da nisu bile pod vojnom komandom. Ispričao je kako je jednom razgovarao sa Kujundžićem da se stavi pod komandu, ali da mu je on rekao da ima svog komandanta – Boru Paravca i Miću Ninkovića.

Simić je kazao da mu je Kujundžić rekao da je direktor jednog preduzeća. Na pitanje Odbrane, svjedok je naveo da mu to nije povjerovao, kao ni kada mu je rekao ko su mu komandanti.

Kujundžića je Sud BiH osudio na 17 godina zatvora zbog zločina u Doboju.

Tužioca Džermina Pašića interesovala su svjedokova saznanja o dešavanjima u Tesliću. Simić je kazao da njemu niko nije tražio da šalje ljudstvo, a čuo je da je bilo problema sa jedinicom “Miće”.

Svjedok je rekao da su optuženog zvali Mićo, ali da ne zna da li naziv jedinice ima veze sa njim.

Na pitanja Ninkovića da li mu je poznato da je major Marčeta ljude zvao Mićo i da je Ranko Šljuka, koji je bio kod njega, to kasnije preuzeo u jedinici “Miće”, Simić je rekao da nije to čuo.

Suprotno tvrdnjama svjedoka, Ninković je kazao da se njih dvojica nisu poznavali, kao i da susret o kojem je govorio nije bio sastanak Kriznog štaba.

Simić je rekao i da mu nije poznato da je JNA trebalo da se povuče kroz Grapsku i da je ona to “odradila”, bez policije i paravojnih formacija.

Naveo je da on nije mogao izdavati naredbe Kriznom štabu, kao ni oni njemu, već da su samo mogli upućivati zahtjeve i razmjenjivati informacije.

Na pitanja branioca Branka Ristića, svjedok je precizirao da je mislio da je Ninković sa političke strane vodio glavnu riječ.

“Primijetio sam da su ga svi slušali sa puno uvažavanja”, rekao je Simić.

Optužnica tereti Ninkovića da je, u svojstvu člana Kriznog štaba Srpske opštine Doboj, učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine, progonom civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima. Borislavu Paravcu se za ista djela sudi u odvojenom predmetu.

Na suđenju je pročitan iskaz Muhameda Husakovića, svjedoka koji je preminuo, a koji je govorio o granatiranju Grapske i na desetine spaljenih kuća. On je kazao da je odvezen i zatvoren u Bare.

Optuženi Ninković zatražio je da se postupak ubrza, jer kako je rekao, ima blizu 80 godina i želi da dočeka kraj suđenja.

Suđenje se nastavlja 26. oktobra.