Suđenje

Paravac i ostali: Granatiranje sela Grapska i odvođenje mještana u hangare

13. Oktobra 2020.16:55
Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je rekao da je 15. maja 1992. godine došao u Doboj na poziciju komandanta Operativne grupe Doboj i da je nakon par dana prisustvovao sastanku u Opštini, gdje je informisan da je formiran Krizni štab, kao i o granatiranju sela Grapska Gornja i da je civilno stanovništvo pobjeglo.
Borislav Paravac. Foto: BIRN BiH

Milivoje Simić je ispričao da je, po dolasku u Doboj, na sastanku u Opštini saznao da je formiran Krizni štab, ali da se ne sjeća ko je sve bio prisutan tada.

“Bio je Milan Ninković i još neki, ne mogu se sjetiti svih imena”, prisjetio se svjedok.

Tužilac Džermin Pašić pitao je svjedoka zbog čega je u iskazu iz 2015. godine kazao da je sastanak održan u zgradi ŽTP-a, te naveo da su bili prisutni Borislav Paravac, Andrija Bjelošević i Milomir Stanković. U istrazi je naveo i da je Mićo Ninković bio predsjednik SDS-a Doboj, da je vodio glavnu riječ i da su ga, kao šefa partije, uglavnom svi slušali. Svjedok je rekao da je tačnije to sjećanje iz prvog iskaza.

Na sastanku Kriznog štaba, kako je kazao, saznao je da je bombardovano selo Grapska i da su se civili iselili iz njega. On je rekao da je nakon tih saznanja lično otišao da vidi selo, u kom su ranije živjeli uglavnom muslimani, te kazao da u njemu nije bilo “žive duše”.

Na upit o saznanjima da su u vojnom hangaru “Bare” smješteni civili, svjedok je odgovorio da je odmah po tom saznanju formirao komisiju, koja ga je izvijestila da je dio ljudi otišao prema Tuzli, a dio prema Posavini. Lično je, kako je posvjedočio, obišao hangar i uvjerio se da je bio prazan i da su svi otišli.

“Ne znam ko je mogao tako nešto da uradi, jer nije bilo nikakve potrebe. Negdje sam saznao da je bilo mladih ljudi sa oružjem, da im je oružje oduzeto i da su bili u pritvoru”, ispričao je.

U ranijem iskazu, kako je navedeno na ročištu, svjedok je kazao kako je pri saznanju i posjeti vojnom hangaru “Bare” vidio da su u njemu smješteni civili, stariji ljudi, žene i djeca mlađa od 18 godina, da ne zna ko ih je tu smjestio, ali da misli da to nije urađeno bez znanja Kriznog štaba. Tokom unakrsnog ispitivanja on je kazao da nije mogao vidjeti civile jer nikad nije bio tamo.

Simić je ispričao kako su se u Doboju pojavljivale i paravojne formacije, među njima i “Crvene beretke”, za koje je saznao od optuženog Andrije Bjeloševića, koji mu je rekao da su došli da pomognu.

Od Bjeloševića je, kako je kazao, saznao i za paravojnu jedinicu “Miće”. Ispričao je da ga je Bjelošević nazvao i rekao da u Tesliću “Miće” prave problem oko “preraspodjele plijena”, na što mu je on kazao da ode i to riješi, ali da se pazi.

“Vratio se, dobio batina i bio u bolnici”, izjavio je svjedok govoreći o optuženom.

On je na pitanje Bjeloševića da li se sjeća da mu je 20. juna telefonom rekao da je on poslao Gajića i Slavujicu da vide šta se dešava i kazao im da se paze, odgovorio da se ne sjeća.

“Iskreno, stvarno se ne sjećam, telefonom smo se čuli, tebe sam upozoravao da paziš, ali toga se ne sjećam”, rekao je Simić.

Svjedok je ispričao kako je 1992. sreo Predraga Kujundžića, koji mu je kazao da je on direktor “Bosna prevoza”, i kojeg je pozvao da se pridruži njegovoj komandi, ali da mu je on rekao da ne želi i da su mu jedini nadređeni Borislav Paravac i Milan Ninković.

Upitan o Milanu Saviću, svjedok je kazao da ga poznaje i da je u to vrijeme radio u “nekoj bezbjednosti”, dodavši da mu nije poznato je li bio u Tesliću.

Odbrana Paravca je istakla da imaju dokument koji potvrđuje da je Kujundžić postao direktor tek 1993. godine, pitavši svjedoka da li postoji mogućnost da ga ne služi sjećanje na okolnosti susreta sa spomenutim.

“Postoji mogućnost”, rekao je on.

Prema optužnici, Paravac je bio predsjednik Kriznog štaba, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Milan Savić njegov zamjenik. Na teret im se stavlja da su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine, progonom civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima.

Na suđenju je pročitan iskaz Muhameda Husakovića, svjedoka iz predmeta “Ninković i ostali” koji je u međuvremenu preminuo.

Prema iskazu, Husaković je s porodicom živio u Grapskoj, gdje su bili “okupirani od srpske vojske i njihovih barikada”. U iskazu je naveo kako je sa nekoliko ljudi otišao na sastanak, da pregovara sa Srbima, na kojem je bio i Paravac, kada su mu kazali da se moraju iseliti i predati oružje, što oni nisu uradili tu noć.

“Sutradan je krenulo granatiranje Grapske, trajalo je šest-sedam sati. Vidio sam da gori štala”, naveo je u iskazu, dodavši da je on prebrojao 54 zapaljene kuće, kao i da je Milomir Stanković rekao mještanima da moraju napustiti selo.

U iskazu je naveo i da je njega i još 150 mještana na izlazu iz sela zaustavio Stanković, te da su prebačeni u hangare u Barama, gdje je ostao 11 dana.

Nastavak suđenja je 27. oktobra.

 

Povezani članci

Azra Husarić