Sud BiH. Izvor: BIRN BiH
Zaštićena svjedokinja S-1 kazala je da je, bježeći iz Rakitnice od napada srpskih snaga, sa drugim mještanima stigla u selo Kozarde, gdje ih se dosta sakrilo u jednu kuću. Tu su, kako je dodala, takođe napadnuti i ranjeno je nekoliko lica, uključujući i djecu.
Ona je ispričala da je, kada su vojnici došli u kuću, vidjela svezane muškarce. Navela je da je jedan muškarac bio ranjen u podrumu i da je vojnik koji je ušao zapucao. Tada je na ranjenika pao karton, te ga, kako je objasnila, više nije vidjela.
“Ja sam se trznula i karton ga je prekrio. Ne znam je li ga ubio… Kad sam izašla gore, vidim, vežu mog sina, koji je imao 12 godina”, prisjetila se S-1.
Ona je dodala da su ih sve uputili do jedne livade, govoreći im da će ih pobiti. Sama je, kako je navela, željela da je ubiju, da ne vidi smrt sina.
Kazala je da joj je jedan vojnik rekao da bude mirna i da će tako bolje proći. Ispričala je da je vidjela kako je taj vojnik obrisao suzu, te ga je pitala ko mu je komandant. On joj je odgovorio: “Mile Ujić.” S-1 je kazala da Ujića nije poznavala, ali da je za njega čula od supruga, koji je s njim sarađivao u Mjesnoj zajednici.
Dodala je da je nakon nekog vremena došao čovjek i pitao je što joj treba komandant.
“Kaže: ‘Nismo mi Alijina vojska da ubijamo žene i djecu’”, rekla je svjedokinja i navela da mu je kazala da joj je dijete svezano.
Svjedokinja je rekla da je čula kako taj čovjek razgovara preko stanice i kako mu drugi govori da žene i djecu odvedu u Gučevo, a muškarce likvidiraju.
Dodala je da su kasnije vojnici i odvezali njenog sina.
S-1 je kazala da su žene i djeca krenuli u pratnji vojnika prema selu Dobrašina, a da su muškarci ostali postrojeni i svezani na livadi.
Ona je navela da su ih smjestili u jednu kuću i da su sutradan odvezli ranjenu djecu. Čula je kako neko govori da je Mile naredio da se djeca prebace u bolnicu.
Svjedokinja je rekla da su na kraju odvezeni prema Sarajevu. Kazala je da je od brata čula da je isti dan naišao i vidio sve muškarce pobijene.
Mileta Ujića optužnica tereti da je 2. augusta 1992. komandovao grupom od 50 pripadnika Gučevske čete u napadu na Kozadre. Optužen je za ubistva, ranjavanja, prisilno preseljenje, zatvaranja i druga djela nad licima bošnjačke nacionalnosti.
Odbrana je svjedokinju pitala zašto u iskazu iz 2005. nije spomenula Mileta Ujića, na šta je ona rekla da misli da jeste.
Branilac Dejan Bogdanović svjedokinju je pitao zbog čega danas prvi put spominje da je čula naredbu za likvidaciju. Ona je kazala da ne može uvijek da se svega sjeti u momentu.
Branilac joj je predočio transkript njenog svjedočenja u drugom predmetu u kojem je spomenula Nenada Perovića u kontekstu razgovora kome da se obrati za svoje dijete i označila ga kao nekog koje bio “glavni i sve naređivao”.
Kao svjedok je saslušan i Faruk Jasenković, koji je ispričao kako je 2. avgusta 1992. godine, kao 11-godišnji dječak, ranjen u glavu i ruku prilikom napada na Kozarde.
On je naveo da su ih izveli iz kuće i da je vidio sedam muškaraca svezanih. Rekao je da su ih odveli u selo Dobrašina, a da je on sutradan sa još dvoje djece prevezen u bolnicu na Sokolac.
Dodao je da je u bolnici ostao do 10. avgusta i da je sa drugim mještanima odvezen na Hrešu.
Jasenković je kazao da je čuo da su svezani muškarci ubijeni. Kako je naveo, on i danas ima zdravstvenih problema zbog ranjavanja.
Nastavak suđenja je 28. oktobra.
