Trišić: Optuženi mu slomio ruku

Milan Trišić. Izvor: BIRN BiH

Svjedok S-13 je ispričao da je 10. maja 1992. sa ostalim vojno sposobnim mještanima Bratunca odveden u fiskulturnu salu Osnovne škole “Vuk Karadžić”.

Opisao je da su prije ulaska u salu morali pasti na koljena s rukama na leđima, a vojska je za to vrijeme galamila na njih. Kada su uvedeni u salu, kako je rekao, naređno im je da budu na desnoj strani, dok je na lijevoj bilo nekoliko ljudi koji su ležali. Prema njegovim riječima, mislio je da su mrtvi.

“Neko od nepoznate vojske je došao, poprskao je te ljude i rekli su im da ustanu. Bili su krvavi, prebijeni i opet su ih nastavili tući (…) Nama nisu dali da pređemo liniju u sali. Ujutro je bilo devet mrtvih. U ponedjeljak ujutro smo mi izveli te ljude iz sale. Nazor su umrli. Mi smo, u nedjelju, do ujutro bili tučeni. Dolazili ‘plaćenici’, vojska, stražari…”, prisjetio se svjedok.

Zaštićeni svjedok je opisao i dolazak optuženog Trišića u salu, kojeg je i prepoznao danas u sudnici. Kazao je da Trišića poznaje iz Bratunca, od prije rata, i da su se pozdravljali. Također svjedok je izjavio da mu je poznato gdje je radio, te da poznaje i Trišićevog brata.

Kada je Trišić ušao u salu, svjedok je, kako je rekao, stajao pored vrata i razgledao. Kazao je da mu je bila potrebna cigareta, koju je i zatražio od Trišića.

“On mi je rekao: ‘Majku ti tvoju.’ Tu je bila drvela palija. Uspio sam postaviti ruku. Prebijena mi je bila ruka. Da nisam postavio ruku, ubijen bih bio. Lijeva ruka mi je bila slomljena. Palija je bila u glavu usmjerena i sreća da sam podigao ruku”, posvjedočio je S-13, dodavši da je Trišića vidio u sali jedino tada kada ga ja udarao palijom.

Kako je rekao, ne zna je li Trišić mogao shvatiti kao provokaciju činjenicu da je tražio da njega cigaretu, te mu nije poznao je li optuženi u tom periodu konzumirao cigarete.

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine po 22 tačke optužnice tereti Trišića da je 1992. godine, kao pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), zajedno s drugim formacijama učestvovao u progonu civila bošnjačke nacionalnosti iz sela Hranča i iz Bratunca – zatvaranjima, prisilnim nestankom, mučenjem i ubistvima.

Pored slomljene ruke, ispričao je svjedok, prve noći dolaska u salu jedan “plaćenik” ga je izveo i udario u sljepoočnicu, a potom je bio tučen, nakon čega je ponovno vraćen u salu.

Upitan o osobama koje je svjedok nazivao “plaćenicima”, odgovorio je da su Bane i Makedonac najviše boravili u sali. Pojasnio je da su “plaćenici” počinili ubistva u sali i da nisu bili pripadnici vojske, nego ljudi koji su došli sa strane.

Svjedok S-13 se prisjetio i događaja kada je došao neki čovjek u salu i tražio da izađe “Ramo šofer”. Kako su bile dvije osobe pod tim imenom i zanimanjem, svjedok je rekao da se javio Ramo koji je bio iz mjesta Hranča, i više ga nikada nisu vidjeli.

Opisao je i ubistvo, za koje je svjedok kazao da ga nikada ne može zaboraviti – Hajrudinu Čobiću su pucali u glavu, nakon čega su zatvorenici, kako je rekao, tjerani da po parketu kupe lobanju i mozak.

Svjedok je također naveo da poznaje Asima Rizvanovića, Trišićevog šurjaka, rekavši da on nije bio zatvoren u sali, niti mu je poznato da je negdje drugo bio zatvoren.

Naredno suđenje je zakazano za 26. oktobar.