Rizvanović i ostali: Čuo kuknjavu vojnika

Sudnica Suda BiH. Foto: BIRN BiH

Milenko Božić je kazao da je bio načelnik bezbjednosne i obavještajne službe u Drugoj semberskoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS) i da je 8. marta 1993. godine bila akcija s ciljem zauzimanja dijela sela Boderište.

Prema njegovim riječima, borbe su počele ujutro i u njima su učestvovale snage korpusne policije i izviđačkog voda brigade. On je izjavio da ih je komanda poslala da zauzmu određene položaje i da je kasnije, kad je prestala pucnjava, vidio grupu vojnika kako idu u tom pravcu.

Naveo je da je pitao šta se dešava i da je po naredbi krenuo da ih zaustavi. Kada im se približio na oko 100 metara, kako je rekao, vidio je četiri do pet vojnika, dok su ostali bili prošli.

“Počeo sam da galamim: ‘Nazad, nazad!’, ali oni su već bili prošli. Počela je kuknjava”, prisjetio se Božić i dodao da je jedan vojnik bio zaostao i da je samo njega uspio da vrati.

Svjedok je naveo da je za prvom grupom išlo još vojnika i da je njih zaustavio da odu u Boderište.

On je ispričao da je nakon nekoliko dana bila razmjena i da su vojnici dovezeni u mrtvačnicu. Kazao je da je vidio da su neki imali povrede u predjelu glave.

Za ubistvo i mučenje 11 zarobljenih pripadnika VRS-a, sudi se Admiru Rizvanoviću, Smajilu Omeroviću, Jasminu Huskanoviću, Ramizu Pljakiću i Hazimu Fazloviću.

Rizvanović, Omerović i Huskanović optuženi su kao pripadnici Interventne jedinice 3. bataljona 108. brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Pljakić je, prema optužnici, bio komandant 108. brigade ABiH, a Fazlović komandant 3. bataljona, a na teret im je stavljeno da su propustili kazniti podređene za počinjeni zločin.

Kako se navodi, trojica pripadnika Interventne jedinice u akciji su bili pretpočinjeni 108. brigadi Hrvatskog vijeća obrane (HVO), a Pljakić i Fazlović su bili na poprištu i nisu preduzeli mjere.

Svjedok Božić je rekao da su nakon ovog slučaja bili podnošeni izvještaji i da je tražena odgovornost zbog propusta. Naveo je da se korpusna policija, koja je bila poslata da zauzme položaje, povukla ne obavještavajući nikoga o tome, a da je druga grupa vojnika poslata da preuzme te položaje.

Odgovarajući na pitanja Odbrana, on je precizirao da su vojnici imali puške na ramenu.

“Kad su ljudi ulazili, niko nije pucao. Pojedini metak se čuo tek kad su ušli”, kazao je Božić.

On je negirao da su vojnici prilikom ulaska u selo bili u unakrsnoj vatri.

Branioci su svjedoku predočili raniji iskaz u kojem je naveo da je vidio ulazak vojnika u “neprijateljske redove”. On je rekao da to nije tačno zapisano. Pojasnio je da je objekat u koji su, kako pretpostavlja, vojnici ušli bio udaljen 300 do 400 metara od njega i da to nije mogao vidjeti.

Na nastavak suđenja 27. oktobra biće pozvana dva svjedoka, a predsjedavajuća Sudskog vijeća Jasmina Ćosić Dedović je kazala da se nada da će se Odbrane suzdržati od bespotrebnih i pitanja koja se ponavljaju, jer je ispitivanje na ovom ročištu trajalo gotovo cijeli termin.