Kuzmanović i ostali: Ruke na rešetkama podruma

Teslić. Foto: BIRN BiH

Hanka Pašić je ispričala kako je svakodnevno išla u policiju da se raspituje za najstarijeg sina Sedada, koji je bio odveden. Prvi dan po izlasku iz zgrade vidjela je ljude u jednom podrumu.

“Kad sam izlazila, vidim ruke kroz rešetke u podrumu… Vidim puno…”, prisjetila se Pašić.

Prema njenim riječima, sutradan je pred policijom bilo još 30 do 40 roditelja. Navela je da je prišla Kuzmanoviću i pitala ga za sina, a da joj je on odgovorio da dođu sutra. Dodala je da sutradan Kuzmanovića nije bilo.

Dušanu Kuzmanoviću se sudi s Predragom Markočevićem i Marinkom Đukićem za progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva u Tesliću – ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim nečovječnim djelima. Prema optužnici, Kuzmanović je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Tesliću, Markočević komandir, a Đukić šef Kriminalističke službe.

Svjedokinja Pašić je kazala da je njen sin pronađen poslije pet do šest godina u grobnici na lokalitetu Bebe.

Ona je rekla da je njen sin boravio kod njene majke i da je čula da je uhapšen kada je krenuo kod prijatelja u selo Bariće da čitaju romane. Od drugih ljudi je čula da su Hrvati i Bošnjaci odvođeni iz kuća, a da je vođa grupe bio milicioner Miroslav Gotovac. Njega je takođe jedne prilike upitala za sina.

“Pitam ga: ‘Miroslave, znaš li išta o mom Sedadu?’ ‘Možda, kad bih se zainteresovao, da bih znao’, nasmijao se i otišao”, izjavila je svjedokinja.

Ona je dodala da su u Tesliću pričali kako su ljudi ubijeni na Bebama i na šljunkari u Vlajićima.

“Za mene su oni koji su naredili odgovorniji od onih koji su izvršili. I tražim da se kazne najoštrijim kaznama. Nek osjete bol koju sam ja osjetila”, kazala je na kraju svjedočenja Pašić.

Kao svjedok Tužilaštva saslušan je i Nenad Dević, koji je radio u policiji. On je rekao da je nekoliko mjeseci bio angažovan kao inspektor u stanici, zbog obima posla, i da su mu dovođeni ljudi koje je ispitivao o naoružanju.

Svjedok je kazao da je postojao spisak na osnovu kojeg su ljudi privođeni. Dodao je da je to uslijedilo nakon dolaska jedinice “Miće” iz Doboja, te da je čuo da je jedan inspektor iz Doboja sačinio taj spisak.

Dević se prisjetio zatvaranja njegovog kolege Hasana Iriškića, koji je došao da interveniše nakon što mu je priveden brat zbog nelegalnog posjedovanja pištolja.

On je potvrdio da je čuo kako je Iriškića pretukao jedan pripadnik “Mića” u policiji. Naveo je da je poslije prebačen u zgradu Teritorijalne odbrane (TO) i da je on s još jednim kolegom pokušavao da ga izvuče.

Rekao je da su čuli da ne može biti pušten bez potpisa nekog od “Mića”, te da su našli jednog Popovića, koji je volio popiti, te su ga odveli u kafanu na piće. On je potpisao, a svjedok je, kako je kazao, odveo Iriškića u Bariće i rekao mu da više ne ide u grad. Poslije je čuo da je Iriškić otišao u Tešanj.

Na pitanje Odbrane da li je čuo da je Popović kazao Iriškiću da nije uradio ništa Srbima i da ne zna zašto Marinko i Predrag hoće da ga ubiju, svjedok je odgovorio da nije. Dodao je da se viđao sa Iriškićem i da mu tako nešto nije spomenuo.

On je svjedočio i o privođenju u policiju osobe po imenu Mujo. Izjavio je da je s prozora vidio kako su Muju kod vrbe ispred stanice “dobro isprebijali” pripadnici “Mića”.

Na pitanje Odbrane, on je odgovorio da je mu je Mujo kasnije rekao da ga je izvadio Marinko Đukić.

Svjedok je ispričao kako je u selu Ranković jedne prilike zatekao Đukića i Kuzmanovića i da je neko, kako misli Đukić, pitao Kuzmanovića šta radi tu i da ide dolje, jer se “ne može ostati od smrada”.

Dević je na pitanja Odbrana kazao da su u policiji u Tesliću bili neki ljudi iz Centra javne bezbjednosti (CSB) u Doboju. On je rekao da su “Miće” bili “opasni ljudi”, te da su maltretirali druge policajce, a jednom i njega.

Kazao je da nikad nije vidio da Đukić nekog zlostavlja ili da je njemu naredio da to radi. Isto je naveo i za drugu dvojicu optuženih.

“To nisu ljudi takve naravi”, rekao je Dević.

Nastavak suđenja je 12. oktobra.