Malko Koroman. Foto: BIRN BiH
Šefkija Suljević je izjavio da je zarobljen i odveden u Hrenovicu nakon što je uzvratio paljbu iz svoje lovačke puške 22. maja 1992. godine u mjestu Petrovići u opštini Pale, gdje je živio. Kako je izjavio svjedok, nakon što je predao oružje i nakon što je od njega traženo da obije bravu na jednoj kući, pri dolasku u Hrenovicu, inspektor na Palama Drago Hršo mu je rekao: “Šefko, pomogao si nam sve što si trebao.”
“Kaže: ‘Idem ja kod Malka Koromana da mu kažem da si nam pomogao’”, ispričao je Suljević, dodavši da mu je Hršo kasnije prenio da mu je Koroman rekao da ide na Pale, da dâ izjavu.
Suljević je ispričao da je zajedno s još nekoliko osoba uveden u autobus, u kojem su se već nalazila zavezana lica iz Hrenovice, te da su iz Hrenovice krenuli za Pale, objasnivši da su pri dolasku pred fiskulturnu salu, na izlasku iz autobusa, postrojeni u red, te su premlaćeni. Nakon toga su uvedeni u fiskulturnu salu, gdje su opet premlaćeni, kazao je svjedok.
On je rekao da je u trenutku premlaćivanja došao neko, za koga je kasnije saznao da je bio Koroman, te povikao “napolje svi” i pritom istjerao vojnike.
Svjedok je objasnio da je bio puno tučen, zajedno s Fehimom Hrvom, koji se, po njegovim saznanjima, objesio u fiskulturnoj sali.
On je kazao da je u zatočeništvu boravio 50 dana.
Na upit Državnog tužilaštva da li je Koroman prilikom ulaska u salu mogao vidjeti pretučene zarobljenike, Suljević je odgovorio “kako nije”.
Upitan od Odbrane da li mu je Koroman spasio život kada je prekinuo premlaćivanje u sali, Suljević je odgovorio potvrdno.
Optužnica tereti Malka Koromana da je, kao načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Pale, od kraja marta do decembra 1992. organizovao i omogućio nezakonita hapšenja i zatočenja u zgradi policije i fiskulturnoj sali koja se nalazi u blizini, da nije poduzeo mjere kako bi zaštitio civile koji su protivpravno zatvarani, kao i da je, zajedno s pripadnicima vojske, organizovao i rukovodio napadom na selo Hrenovica i okolna mjesta.
Drugi svjedok Adnan Šutković rekao je da je 24. aprila 1992. godine bio zarobljen na Ilidži, kada je pretučen, i da je ispitan u policijskoj stanici, nakon čega je prevezen s drugima na Pale u fiskulturnu salu, gdje je zatekao pretučene ljude.
“Spavali smo na parketu. Imao sam svoju neku poderanu jaknu”, kazao je on, dodavši da taj dan nisu dobili hranu.
Šutković je izjavio da je u fiskulturnoj sali ostao dvije noći, te da mu niko nije rekao zašto je zarobljen i da je dobio potvrdu od Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) da je “na lični zahtjev zarobljen”.
Na upit Odbrane da li je tokom svog boravka u fiskulturnoj sali ikada vidio Koromana, Šutković je odgovorio da nije.
Treći svjedok Adil Pandžić ispričao je kako je njegov otac Selim Pandžić zarobljen 12. juna u Nahorevu. Kako je kazao, kada je počelo granatiranje, on je pobjegao u šumu, odakle je imao pogled na kuću, dok je otac ostao u Nahorevu.
“Vidio sam taj crveni auto, koji je navodno proveo mog oca”, rekao je Pandžić, objasnivši da je od drugih ljudi čuo da mu je otac odveden u pravcu Jagomira, a nakon toga je prebačen na Pale, gdje je premlaćivan.
Na suđenju je prikazan video, gdje je, po riječima Pandžića, prikazan njegov otac Selim, kojem je, kako je kazao, “natovareno naoružavanje Nahoreva”.
“Onda su rekli da je naoružavao muslimane Nahoreva”, kazao je Pandžić, dodavši da mu je otac ubijen 28. juna, na Vidovdan, ali da njegovi ostaci nikada nisu pronađeni.
Na upit Odbrane da li su osobe koje su mu pričale o događajima u vezi s njegovim ocem ikada spominjale osobu Malka Koromana, Pandžić je odgovorio da nisu.
Nastavak suđenja je 12. oktobra.
