Rade Garić. Foto: Sud BiH
Dragan Todorović kazao je da je bio vojno angažovan u Pelemišima, gdje su dovoženi žene, djeca i neki ljudi. Prema njegovoj procjeni, bilo ih je 40 do 50, a kako je naveo, “svi su pušteni za Kladanj”.
Todorović je ispričao kako je jedna od žena bila poslata u Kladanj sa spiskom za razmjenu, ali da to nije uspjelo. Dodao je da su svi pušteni osim jedne djevojčice, Irme, o kojoj su se brinuli u selu, a koja je kasnije takođe razmijenjena.
Svjedok je potvrdio navode koje je iznio u istrazi da je u prvoj grupi koja je dovedena bilo deset do 15 žena i da su one bile u Pelemišima, dok su ostali brzo pušteni.
Naveo je da su žene bile u kući i da bi “hodale, radile, kupile sijeno ispod kuće”.
On je rekao da ne zna ko ih je doveo ni da je saznao šta je bilo s njima.
“Samo su došli i pokupili ih”, kazao je Todorović, dodavši da su žene pričale da su ih pokupili iz kuća u Vlasenici kada su ubijena dvojica momaka iz zasjede.
Potvrdio je da je neke žene poznavao po imenima, kao što su Nađa, Zlata, Ferida, i jednu sa prezimenom Čakara.
Ispričao je kako je lično s Pelemiša odvezao Nađu u Vlasenicu nakon što su u gradu tražili da se nađe i vrati, govoreći da je dobra žena, kao i njen muž.
Svjedok je izjavio da je jedan dječak jednom maltretirao jednu djevojčicu, ali da je dobio “takve batine”.
Na pitanje tužioca Predraga Tomića da li ima saznanja o silovanjima žena, Todorović je odgovorio da je čuo da je “bilo maltretiranja kad mi nismo bili tu”.
On je rekao da poznaje Garića od sredine septembra 1992. godine, kada su formirali jurišni odred. Naveo je da se Garić poslije nekoliko mjeseci povukao na liniju kod svog sela na podučju Klještana.
Svjedok je kazao da prilikom dovoženja žena nije vidio Garića, kao ni da je čuo da je on u tome učestvovao.
Garić je optužen za progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda 1992. godine, kao i za progon Bošnjaka iz Srebrenice u julu 1995.
Prema optužnici, on je bio komandir Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS).
Na suđenju je pročitan iskaz Huseina Budića, svjedoka nastanjenog u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), koji je preko porodice poručio da teško živi i da ne želi da svjedoči.
Budić je ispričao kako je zarobljen 8. novembra 1992. i odveden na stadion u Milićima, gdje su ga tukli i zlostavljali.
On je kazao da su u jednom trenutku dovedeni braća Ibro i Vejsil Ahmetović. Ispričali su mu da su zarobljeni na području Klještana sa ocem Hasanom. Naveo je da su mu rekli da ih je srpska vojska tukla, a da je otac od batina podlegao.
Budić je kazao da su braća Ahmetović spomenuli Gorana Garića ili neko slično ime.
Toga Garića, kako je dodao, vidjeli su u martu 1993. kada su sa drugim licima dovedeni u Klještane kod Vlasenice i zatvoreni u jednu kuću.
Rekao je da ih je čuvalo desetak vojnika, da je za njih bio zadužen Momo Garić, da je tu bio i Zoran Garić, kao i da je komandir linije bio takođe jedan Garić.
“Ahmetović je prepoznao nekog od Garića koji je bio prisutan prilikom premlaćivanja njihovog oca”, naveo je svjedok, koji je jedne noći uspio pobjeći.
Nastavak suđenja je 24. septembra.
