Trišić: Osjećao se strah među stanovništvom u Bratuncu

Mehmedalija Ahmić je ispričao da je u periodu 1991. i 1992. godine živio u Bratuncu, navodeći da se u tom periodu na području ove opštine osjećao strah među stanovništvom, nesigurnost i nepovjerenje.

Kako je posvjedočio, on je sa porodicom 15. aprila 1992. godine krenuo u Srbiju. U putu na ulazu u Bratunac vidio je vojnu jedinicu i borbena vozila. Nakon nekoliko dana, kako je ispričao, vratio se u Bratunac, dodajući da je time napravio grešku.

Ahmić je kazao da je vojna jedinica koju je vidio sačinjavala oko osam borbenih vozila smještenih na poligonu za obuku.

“Onda bi paradirali gradom, odlazili u susjedna sela”, rekao je Ahmić, dodavši da su na taj način unosili nemir među stanovništvom.

Ahmić je naveo da je pri povratku iz Srbije primijetio njemu nepoznate grupe “stacionirane u kafani ‘Jasen’, prekoputa džamije”.

Kako je rekao, da bi posjetio roditelje, morao je da prolazi pored kafane “Jasen”, te je dva puta bio izložen napadima. Kazao je da se prvi put vraćao sa kolegom srpske nacionalnosti kada ih je zaustavio nepoznat naoružani muškarac.

Ahmić je ispričao da je morao napustiti vozilo kada je naoružan muškarac pitao njegovog kolegu zašto ga vozi. Kolega mu je ovaj odgovorio da su prijatelji, a on mu je kazao: “Ja sam imao prijatelje, danas ih gledam kroz mušicu, kroz nišan.”

Svjedok je rekao da su mu tokom drugog “napada” oduzeti ključevi od mercedesa i zaprijećeno da ne smije da vozi.

Tokom svjedočenja je kazao i da je imao lovačko naoružanje, ali da ga je predao.

“Uzeo sam moje oružje i bratovo oružje i predao MUP-u. Dobio sam papire da sam predao to naoružanje na čuvanje”, naveo je on.

Ahmić je ispričao da je 10. maja 1992. godine, oko deset sati ujutru, vidio da gore kuće.

“Vidio sam dim, čuli su se pucnji”, kazao je on, dodavši da su isključivo gorjele kuće u selima koje su bile naseljene bošnjačkim stanovništvom. U večernjim satima je, prema njegovom mišljenju, došao Dragan Jovanović naoružan automatskom puškom i poveo grupu ljudi prema stadionu.

Ahmić je rekao da su prolazili pored opštine i osnovne škole, u kojoj su se po njegovim kasnijim saznanjima nalazili zatvorenici.

Na stadionu im je naređeno da ostave sve svoje stvari. To su im, kako je kazao, naredile uglavnom njemu nepoznate osobe, među kojima je bilo i nekoliko njegovih bivših učenika koji su bili naoružani.

On je naveo da se pojavio izvjesni Mešo koji je počeo da viče i traži da ljudi budu pušteni. Po izlasku zatekao je izvaljena vrata i ispreturanu kuću.

“Ujutru je došao moj radni kolega, rekao mi je da ne izlazim, da će on učiniti sve da ja dobijem propusnicu”, kazao je on, dodavši da je dobio propusnicu potpisanu od strane načelnika opštine.

Pri izlasku iz Bratunca, u pratnji kolege, prošao je punktove u Milićima, Vlasenici i Tišći, te je došao do Kladnja.

“Ušao sam u lokalitet Glogova, vidio sam strašne oblake dima, kuće gore, stoka puštena”, kazao je Ahmić.

Ahmić je dao iskaz na suđenju Milanu Trišiću koji se tereti da je 3. maja 1992., naoružan i uniformisan, zajedno s drugim osobama, uputio 50 žena i djece iz sela Hranča prema autobuskoj stanici, gdje je već bilo oko 250 mještana sela, nakon čega su odvedeni na stadion “Bratstvo”. Kasnije su, prema optužnici, zapaljene 43 kuće u zaseoku Ramići. On je optužen i da je 9. maja iste godine učestvovao u ispitivanju preostalog stanovništva sela Hranča, potom da je pljačkao kuće koje su kasnije zapaljene.

Nastavak ročišta je zakazan za 28. septembar.