Djela će biti izložena u Memorijalnom centru Potočari povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici. Kako je pred otvaranje izložbe Zec rekao za BIRN BiH, ova djela su njegova ljudska potreba da odgovori, da nešto učini.
“Nastanak ovoga je samo jedna umjetnička potreba, jedan umjetnički pokušaj da se odgovori. Žao mi je što umjetnost, jezik koji imam, zapravo ima tiho dejstvo, ali vjerujem da je umjetnost ta koja će dugo trajati”, kazao je Zec, dodavši kako je i on sam o Drugom svjetskom ratu saznavao putem filmova i romana.
On je rekao da je izložba u Srebrenici način, kako se nada, da mlade generacije nauče da nikome ne traba željeti patnju i bol, budući da je to “najužasnije što čovjek nosi”.
Kako je kazao, ova izložba predstavlja jednu cjelinu sastavljenu od “Zagrljaja”, “Ruku” i “Suza”.
“Zagrljaj je jedna sinteza, iskonska ljudska potreba da stegnete nekoga, da mu ne date… da ne umre. Ona se manifestuje na niz načina, prema tome, zagrljaj je jedna zaista iskonska ljudska gesta, zapravo ruku”, rekao je Zec i dodao kako ovaj dio izložbe s druga dva dijela čini nerazdvojnu cjelinu o jednoj ljudskoj drami, ljudskoj historiji.
Detalj sa izložbe. Izvor: BIRN BiH
Na pitanje o tome kako se osjeća povodom izložbe, Zec je odgovorio kako bi najviše volio da se ovo nikada nije dogodilo, pa ni on ne bi imao potrebu da pravi ovakvu izložbu.
“Strašno je, zapravo, sve to što se događalo. To rađa i potrebu ljudsku, pa i umjetničku, da se odgovori na to. Prema tome, ja se samo donekle osjećam na mjestu, u smislu da će moje djelo naići… ili da će nekim milimetrom, odnosno malim procentom doprinijeti toj potrebi da se sjećamo i da ne dozvolimo više to da se ponovi”, kazao je Zec.
Detalj sa izložbe. Izvor: BIRN BiH
Za njega je doprinos stvaranju sjećanja minimum koji je potrebno postići izložbom, i smatra da ne može biti zadovoljan kada govori o ljudskoj nesreći.
Djela Safeta Zeca izlagana su u gradovima širom Bosne i Hercegovine, ali i Evrope. Kako je rekao, kada jedno djelo stoji u Torinu ili Veneciji to je misija drugačija od one kada je to isto djelo izloženo u bivšoj Fabrici akumulatora.
“Ovdje suviše svi znamo, zapravo, sve šta se desilo. Znam da u jednoj Veneciji ili Torinu ljude to potresa, uzbuđuje, ljudi potpuno shvataju, ta poruka funkcionira”, kazao je Zec.
Detalj sa izložbe. Izvor: BIRN BiH
On je rekao kako činjenica da “djela koja sam napravio postoje i poredana su u jednoj od sala gdje su ljudi bili jedno do drugog nabijeni k'o šibice, žene i djeca, svi izmiješani”, daje potpuno novu dimenziju ovom opusu.
“Možemo razgovarati o tom djelu, šta njega čini, ali u onim trenucima i dijelu historije, sve se obesmislilo, sve je… zato sam i osjećao često, praveći – koji to domet ima, koji cilj, šta mogu ja s jednim, hajde nazovi ga, izuzetnim djelom ili izuzetnom realizacijom koja govori ili podsjeća ili opominje?”
Izložba se otvara 7. jula u 17 sati i u Potočarima će biti postavljena do 7. oktobra 2020.
