Handkeova skulptura u Banjaluci mogla bi biti završena do septembra

Skulptura Handkea u pripremi. Izvor: Facebook, Bojan Mikulić

Handke je ovdašnjoj javnosti postao naročito poznat nakon što je u decembru prošle godine dobio Nobelovu nagradu za književnost, što je izazvalo proteste i negodovanja sa jedne, odnosno veličanje njegovog lika i djela, sa druge strane, naročito u Bosni i Hercegovini.

Prema shvatanju BIRN-a BiH, skulptura posvećena Handkeu neće biti na javnoj površini.

Gradonačelnik Banjaluke Igor Radojičić kaže da grad nema ništa s izradom skulpture.

“Gradu nije najavljena ta gradnja”, kratko je rekao Radojičić.

Skulpturu Handkeu u Banjaluci pravi banjalučki umjetnik Bojan Mikulić, koji u razgovoru za BIRN BiH kaže da ga ne zanima politička pozadina koja je stvorena oko Handkea i da je njegov posao da zadatak koji mu je povjeren uradi na najbolji način.

Mikulić za BIRN BiH govori da je do sada u Banjaluci radio samo biste i da prvi put u Banjaluci radi na većem “projektu”.

“Skulptura se nakon uzimanja kalupa sa gline lije u bronzu. Ovu figuru 220 cm sam radio mjesec dana. Pravi se jedan lijep kompleks preko puta Fabrike duvana i tu će biti postavljen. Inače, pored ove bit će i skulpture Skendera Kulenovića, Branka Ćopica i Ive Andrića. Sve će biti približnih veličina”, kaže Mikulić.

Preko puta Fabrike duvana u Banjaluci trenutno se gradi hotel “Integra”. Taj hotel se gradi na mjestu zgrade nekadašnjeg Radija Republike Srpske i u završnoj je fazi izgradnje. Iz kompanije “Integra” nisu željeli potvrditi niti negirati da će skulptura Handkeu biti postavljena unutar hotela.

“Radi se o objektu u izgradnji, zbog čega ne dajemo informacije o njegovim trenutnim ili budućim pojedinačnim sadržajima”, kratko su za BIRN BiH odgovorili iz ove kompanije.

Uručenje najveće nagrade u svijetu književnosti Handkeu mnogi su kritikovali zbog njegovog javnog negiranja genocida u Srebrenici i podrške Slobodanu Miloševiću. Nagrada Handkeu izazvala je podijeljene reakcije u BiH. U nekoliko kantona u Federaciji je proglašen “personom non grata”, dok je u Republici Srpskoj nekoliko vodećih političara izjavilo kako su zadovoljni što je takva nagrada otišla u ruke “osvjedočenog prijatelja srpskog naroda i pravde”.

U Udruženju građana povratnika u Banjaluku za BIRN BiH kažu da nemaju posebnog komentara na to što će Banjaluka dobiti skulpturu Petera Handkea.

“Kakva god da je naša reakcija, povratnike niko ništa ne pita. Tako i da ne reagujemo jer nas niko ništa i ne pita, niti uvažava naše mišljenje”, govori Kemo Gunić, predsjednik Udruženja građana povratnika u Banjaluku.

Hasan Nuhanović, jedan od preživjelih kome su u Srebrenici ubijeni roditelji i brat, navodi u razgovoru za BIRN BiH da ga čitava priča oko Handkea “strašno nervira” jer Handke kao nobelovac sigurno jeste dobar pisac, ali predstavlja se da je on prijatelj Srba odnosno neprijatelj Bošnjaka. Nuhanović pita da li to uopšte treba tako posmatrati.

“Ja najveći problem vidim u tome što je on stranac, a najveći broj i Srba i Bošnjaka nisu imali pojma ko je Peter Handke prije ove priče oko Nobelove nagrade. Ne znam šta im on, i jednima i drugima znači. Ne znači im ništa. Meni je veći problem što mi imamo naprimjer murale posvećene Ratku Mladiću i što je to postalo normalno, a daje se eksluzivitet priči oko Handkea koji samo predstavlja jedan od pogleda sa strane na dešavanja u Bosni i Hercegovini. Za mene su mnogo bitniji pogledi nas samih na dešavanja u Bosni i Hercegovini”, kaže Nuhanović za BIRN BiH.

On dodaje i da lično ne vidi nikakvu potrebu da se raspravlja o Handkeu u ovom momentu.

Doktor kulturoloških nauka Mladen Bubonjić kaže da se spomenik Handkeu može posmatrati, prije svega, kao još jedan u nizu klinova razdora koji izjedaju društvo u Bosni i Hercegovini.

“Za jedne borac za pravdu i istinu, za druge ličnost koja negira zločine i genocid, za treće u najmanju ruku kontroverzan pisac i Nobelov laureat sumnjive prošlosti.
Stiče se utisak da najavom izgradnje spomenika Handkeu u Banjaluci, srpski nacionalni korpus u BiH više favorizuje njegovu ulogu u odnosu prema Srbima nego što poštuje njegov književni opus. Postavlja se pitanje koliko je ljudi uopšte čulo za Handkea dok nije dobio Nobela za književnost i dok u ‘srpskom javnom mnijenju’ nije počela glorfikacija lika i djela Petera Handkea, i to zbog zagovaranja srpskih nacionalnih interesa koji nerijetko nisu postizani na legitiman i častan način”, kaže Bubonjić.

S druge strane, ističe Bubonjić, u BiH također postoje spomenici, ali i ulice koje simbolično veličaju ličnosti koje Srbima nisu ostale u dobrom sjećanju, čime se spirala podjela samo nastavlja i ukorjenjuje u “ionako sluđenu svijest naroda”.

“Kultura sjećanja u Bosni i Hercegovini i na Balkanu često ne služi svojoj svrsi, odnosno očuvanju sjećanja na tragične i traumatične istorijske momente. Nerijetko se sudbina pojedinaca, ali naroda u cjelini, zloupotrebljava u dnevno-političke svrhe, čime kultura sjećanja prelazi u svojevrsnu ‘nekrofilsku kulturu’ u kojoj se kosti stradalih iznova i iznova prekopavaju i koriste kada zatrebaju za sitne političke interese. Na taj način ni mrtvi nemaju mira, ali ni živi perspektivu za bolje sutra”, kaže Bubonjić.

On pojašnjava da su spomenici samo jedan od instrumenata za postizanje tih ciljeva.