Sabahudin Kajdić. Izvor: Sud BiH
Hajrija Grozdanić je ispričala da je nakon napada srpskih snaga na područje Kozarca krajem maja 1992. stanovništvo odvedeno. Kazala je da je ona sa četvoro djece, uključujući kćerku oboljelu od dječije paralize, na kraju smještena u jednu kuću u Gornjoj Puharskoj, gdje je nakon mjesec došao i njen suprug koji je bio u logoru. Dodala je da je u kući bila i Fatima Grozdanić sa troje djece, te četvero unučadi.
Prisjetila se kako je jednom rano ujutru neko nogom udario u vrata i kako su upala dvojica – jedan sa bradom, brkovima, dužom kosom i velikim krstom oko vrata, a drugi mlađi.
“Ovaj sa bradom kaže mom mužu: ‘Ti nam trebaš’… Muž je pošao da se obuje, a on mu je nogu podbacio i muž je pao”, ispričala je Grozdanić, dodajući da je taj sa bradom udario kundakom u leđa Fatiminog sina od 20-ak godina, koji je, kako je navela, bio bolestan i fizički i psihički.
Svjedokinja je kazala da im je govorila da njen muž ima potvrdu iz Trnopolja kao i potvrdu da je oslobođen vojske zbog bolesnog djeteta. Navela je da im je dodala mužev novčanik u kojem je bila potvrda i da su otišli. Njen muž, kako je kazala, vratio se nakon desetak minuta. Grozdanić je posvjedočila da je mužu vraćen novčanik, ali da ne zna je li mu vraćen novac.
Ona je navela da se muškarac sa bradom zvao Saša i da ga je tako zvao mlađi muškarac, a da je kasnije saznala da je riječ o Sabahudinu Kajdiću. Na pitanje kako je to saznala, navela je da ga je lično poznavala izvjesna rodica.
Grozdanić je ispričala da je nekoliko dana nakon ovog incidenta krenula po vodu sa djecom i da je naišao Kajdić i opsovao im “balijsku mater”, govoreći da bi ih sve pobio, a potom ispalio više hitaca u vazduh.
“Tu je bio jedan Plavšić, žao mi je što je poginuo, kao da mi je brat. On ga je uhvatio za rame, opsovao mu mater i rekao: ‘Kad radiš to od svog naroda, kako bi od našeg’”, prisjetila se svjedokinja i dodala da je tad shvatila da se ne radi o osobi srpske nacionalnosti.
Kazala je i kako je njena tada 12-godišnja bolesna kćerka jednom krenula kod komšinice i ispričala joj je da je naišao Kajdić i pucao joj iznad glave. Kćerka joj je rekla da je pala u jarak i da ju je podigao drugi vojnik i dopratio do komšinice.
Grozdanić je rekla da je zbog ovih događaja ostala bez živaca i da je pretrpjela strah, kao i njena djeca.
Kajdića optužnica tereti da je kao pripadnik Treće čete Prijedorske motorizovane brigade Vojske Republike Srpske (VRS) učestvovao u odvođenju civila, ubistvu i fizičkom zlostavljanju civila iz mjesta Gornja Puharska.
Mirsad Grozdanić je također govorio o danu kada su dva vojnika provalila u kuću u kojoj su bili i kako je njemu čovjek sa bradom rekao da ide s njim.
Kazao je da je odveden do obližnje škole gdje mu prišao komandir čete i rekao mu da ide kući, te mu vratio novčanik sa potvrdom, ali bez novca. Svjedok je naveo da tu nije vidio muškarca sa bradom, za kojeg je kasnije saznao da se zove Saša odnosno Sabahudin Kajdić.
On je kazao da mu je gazda jedne kafane rekao to ime kada se jednom vraćao iz žetve. Naveo je da mu je gazda rekao da bježi jer hoće da ga ubiju Sabahudin Saša Kajdić i još jedno lice. Prema riječima Grozdanića, Kajdić je sjedio u kafani, ali ga nije vidio.
Svjedok nije mogao precizno objasniti kako zna o kom se licu radi ako ga nije vidio, ni kako je povezao to i lice koje je upalo u kuću.
On je rekao da u sudnici ne vidi tog Kajdića. Na pitanja tužioca Sedina Idrizovića potvrdio je da ga je u istrazi prepoznao na fotografiji. Potom je ponovo pozvan da ustane i razgleda po sudnici, ali je opet kazao da ga ne vidi.
Suđenje se nastavlja 8. jula.
