Rade Garić. Izvor: Sud BiH
Svjedočeći na suđenju Radetu Gariću, optuženom za progon Bošnjaka iz Vlasenice i Srebrenice, svjedok GR-13 je rekao da optuženog poznaje od djetinjstva, kao i njegovog brata Zorana. Svjedok je kazao da je bio u bataljonu “Drinjača”, kojim je komandovao Dragoljub Jevtić Gago.
Dodao je da je u jedinici bilo i “zaštitno odjeljenje”, koje je čuvalo komandu smještenu u školi u Lukama. On je nabrojao nekoliko imena pripadnika ovog odjeljenja, uključujući svjedoka GR-10. Na pitanje tužioca Predraga Tomića da li je bilo “kakvih Karavlaha”, odgovorio je da bio izvjesni Fongo.
GR-13 je kazao da je ispred škole bio postavljen šator u kojem je bila grupa od 15-ak žena i djevojaka. Prema njegovim riječima, to je bio ženski radni vod koji niko nije čuvao. Tužilac Tomić je rekao svjedoku da je u istrazi naveo da njima “nisu dali prići šatoru” i da su pripadnici grupe GR-10 i Riste zvanog Fongo lično čuvali žene.
GR-13 je odgovorio da su oni čuvali cijelu komandu. Tužilac ga je više puta podsjećao na iskaz iz istrage, a svjedok je govorio da je na njega inspektor vršio pritisak, a u pojedinim situacijama potencirao imena.
Svjedok je izjavio da je nekoliko puta, kada se vraćao sa linije, vidio žene kako kupe sijeno i da su to činile jer su muškarci bili na liniji. Naveo je da su jednom čovjeku, kojem su sinovi bili u vojsci, dovedene žene i da im je on ispekao jagnje jer mu je bilo žao.
On je potvrdio da su bile priče da su ove žene u Lukama odvojile “grupe Riste Fonge i GR-10”.
Prema Tomiću, svjedok je u ranijem iskazu kazao je da je čuo da su odvojene ljepše djevojke i žene.
Svjedok je potvrdio da su bile priče da su žene silovane, da se pričalo da ih “zlostavlja čitava komanda”, a najviše Fongo i GR-10.
Prema njegovim saznanjima, žene je preuzeo Milorad Pelemiš i odveo ih u selo Pelemiši, gdje su ubijene. U ranijem iskazu je naveo da se pričalo da su sve bile trudne.
Na pitanje da li nešto zna o dječaku bošnjačke nacionalnosti, svjedok je rekao da je na tom području bio jedan od 15-ak godina.
Izjavio je da mu je Zoran Garić, koji mu je bio školski drug, kazao da je ubio dječaka. Rekao mu je i da je njegov brat Rade Garić plakao za dječakom.
Tužilac Tomić pitao je svjedoka zbog čega to nije ranije rekao, na šta je GR-13 kazao da ga niko nije pitao.
Branilac Petko Pavlović je ocijenio da iskaz svjedoka nije relevantan za optužnicu. Naveo je da je bio pripremio pitanja u vezi sa svjedocima GR-10 i Fongom s ciljem njihove diskreditacije, ali da smatra da je tužilac pitao sve što mu je trebalo.
Garić je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda 1992. godine, kao i za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu u 1995. godine.
Na suđenju je videovezom iz Tuzle svjedočila GR-18, koja je ispričala kako je iz logora “Sušica” sa drugim zatočenicama krenula prema Kladnju.
Ona je kazala da je u Lukama izdvojeno devet žena i šest djevojčica. Navela je imena nekih, uključujući djevojčice od devet i 11 godina.
Svjedokinja se prisjetila da su rekli: “Kad nam pokupe sijeno na Pelemišima, vratit ćemo ih.” Ona je izjavila da su tu bili sinovi nekog Neđe “Rumuna, Karavlaha iz Dragasevca”, kao i jedan šumar, čijeg se imena ne sjeća.
“I mene bi uzeli, ali sam bila mršava, u marami, ni za šta, a ove su bile kao lutke”, kazala je GR-18.
Predsjedavajuća Sudskog vijeća Jasmina Ćosić-Dedović je na početku ročišta rekla da je na ovu tačku optužnice svjedočilo 27 svjedoka, a da ih je planirano još 14. Ona je sugerisala tužiocu da ne poziva svjedoke koji će ponavljati ono što je već dosta svjedoka ispričalo, već da se fokusira na one koji imaju saznanja o djelima inkriminisanim u optužnici.
Nastavak suđenja je 2. jula.
