Sud BiH. Izvor: BIRN BiH
Zora Kuljanin rekla je da je, do napada 25. maja 1992., sa porodicom živjela na Bradini. Kako je posvjedočila, tu noć je naišla vojska koja im je naredila da idu prema školi.
Kako je svjedokinja navela, krenuli su u pravcu škole, ali stigli su do mosta kod neke klaonice, i tu su se zadržali nekoliko sati.
Objasnila je da su dalje “krenuli potokom do neke pećine”. U jutarnjim satima je došla Danica Žuža i upozorila ih da odu iz pećine, jer su ranije u toj pećini pronašli njenog muža, koji je kasnije ubijen. Zajedno s ostalim ljudima je napustila pećinu i otišla u kuću Danice Žuže. Kako je u kući bilo mnogo ljudi, odlučila je vratiti se u svoju kuću, kazala je svjedokinja.
Na putu prema kući vidjela je nekoliko leševa. Rekla je da su svi ubijeni bili starije dobi i penzioneri, a jedan od njih je bio pokriven čaršafom.
“Mirko i Jovo nisu bili pokriveni, a Tošo jeste”, kazala je Kuljanin.
Ona je rekla da je vidjela da je pored crkve u selu bagerima iskopana raka u koju su odvožena tijela.
Objasnila je da je 12. jula vojska došla i odvela ih u školu, gdje je bila maltretirana i ispitivana nekoliko puta.
Prema preciziranoj optužnici, Ramić je optužen da je u ljeto 1992. godine u selu Brđani kod Konjica, u svojstvu pripadnika Općinskog štaba TO-a Konjic Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), obučen u uniformu ABiH i naoružan, došao do kuće maloljetnog Siniše Živaka i tražio od njega da mu uhvati jagnje. U optužnici stoji da, kada je Živak uspio da uhvati jagnje, optuženi je, nezadovoljan jagnjetom, počeo da udara Živaka, a kasnije su mu se pridružili i ostali pripadnici TO-a.
Svjedokinja je navela da je nakon izlaska iz zarobljeništva, od Danice Žuža čula kako je Ramić zajedno sa još nekim osobama natjerao Živaka da hvata jagnjad, a da su ga kasnije pretukli.
“Čula sam tako. Nisam vidjela. Roditelje od Siniše nisam znala”, rekla je ona, dodavši da nije poznavala ni Sinišu.
Pojasnila je da je Ramić iz sela Brđani, ali da ga nije poznavala i da ne može tvrditi je li on bio na Bradini 1992. godine.
Odbrana je upitala svjedokinju zašto u istrazi nije spominjala optuženog Ramića. Ona je odgovorila da “nije sigurna”, dodavši da je niko nije naveo da ovako svjedoči, kao i da je ime Agana Ramića vidjela na pozivu za svjedočenje.
Tužilaštvo BiH pročitalo je iskaz svjedokinje Rose Živak, koja je u međuvremenu preminula. U iskazu je navela da je sa mužem živjela u Brđanima tokom 1992. godine i da se “komšija Agan Ramić pitao se za sve”.
Kako je navedeno, Agan Ramić je sa još jednom osobom tražio da mu svjedokinja da auto.
“Rekli su mi da otključam garažu i da im dam papire”, nakon tog događaja je stalno viđala Ramića kako vozi auto.
U iskazu je pročitano da su njen muž i sin bili uhapšeni, te odvedeni u logore.
Kako je svjedokinja kazala kada joj je sin uhapšen, molila je Ramića da ga oslobodi.
Tužilaštvo je pročitalo i iskaz Novice Draganića, koji je u međuvremenu preminuo.
U iskazu je navedeno da su selo Cerići napali “muslimanske” vojne formacije i Hrvatsko vijeće obrane (HVO).
Kako je rekao, selo je napadnuto 20. maja 1992. godine, te se stanovništvo predalo.
Nakon predaje uslijedilo je maltretiranje, kako je kazao, tukli su ih šakama, kundacima od pušaka i nogama te su odvedeni na ispitivanje u kasarnu, a potom u Musalu. U svlačionicama se nalazilo 176 muškaraca, te je bilo izvođenja i premlaćivanja u hodnicima, naveo je svjedok u iskazu.
Odbrana je uložila prigovor relevantnosti na ovaj iskaz, objasnivši da se ne spominje optuženi.
Datum narednog ročišta bit će naknadno određen.
