Maloljetnik koji je iz Pakistana putovao sam, 18. rođendan proslavio u Tuzli
Izvor: BIRN BiH
“Prije toga imao sam previše problema, jer su me drugi ljudi mučili i davali mi loše lijekove, tako da sam izgubio sjećanje”, kaže ovaj jedva punoljetni mladić koji je zamolio da govori anonimno.
Tuzlanski volonteri pomogli su mu da se danas osjeća mnogo bolje, govori on.
“Rekli su mi da ne brinem i da će mi pomoći ako dođem u Tuzlu sa svime. Oni smo moji najbolji prijatelji”, objašnjava ovaj mladi Pakistanac.
On kaže da je na svom dugom putu od Pakistana do Bosne i Hercegovine bio žrtva psihičkog i fizičkog zlostavljanja. Zbog toga je jedan period bio “ekstreman slučaj”, govori socijalni pedagog za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
“Mi smo na njega obratili najveću pažnju. On je osoba koja je vršila samopovređivanje svaka tri do četiri dana, a to je sa profesionalne strane jako ekstreman slučaj. U pitanju su velike i duboke rane”, kazao je socijalni pedagog Fahrudin Šehmehmedović za BIRN BiH.
Prije nego je stigao u sigurnu kuću u Tuzli, kaže da su mu prijateljice Melisa i Jasna pomogle tako što su ga uputile na ovaj grad u kojem je upoznao Fahrudina i Danijela Vasilja, koji su mu kasnije pomogli u svemu.
Na izbjegličkom putu koji, kako navodi, traje nekoliko godina, imao je previše problema. Iz Pakistana je otišao u Tursku, koja ga nije prihvatila kako se nadao, jer nije imao sve potrebne dokumente, a onda je svoj put nastavio prema Grčkoj, gdje su se problemi nastavili.
“Odlazim iz Grčke i hodam i hodam i onda stižem u Bosnu i Hercegovinu. Prijatelji koje sam upoznao ovdje su mi rekli da neću imati problema i da će mi pomoći u svemu pa sam odlučio ostati ovdje u Bosni. Sviđa mi se ova država, jako je lijepa i reakcije ljudi su više nego dobre”, kaže on.
U BiH se već nalazi duže od šest mjeseci.
On je korisnik “Sigurne kuće 2” u Tuzli od njenog otvaranja, a u nju je bio primljen zbog svog teškog psihičkog stanja u kojem se povređivao. Za nekoliko mjeseci rada u timu volontera, socijalnih pedagoga i psihologa, on je već tri mjeseca bez ijedne povrede na tijelu.
“Mi smo jedna mlada ekipa koja se trudi pomoći svim ljudima, pa konkretno i njemu. On već tri mjeseca nije napravio nijedan rez na tijelu, ali što ne daje mogućnost da on to neće uraditi. To je ta vrsta osoba, mogu da naprave sve što su radili ranije samo na vaše ponašanje, pogrešnu riječ, okret, svaki vid ponašanja koji u njegovoj glavi njemu ne može odgovarati”, govori Šehmehmedović.
Mlada grupa volontera i stručnjaka upravo u “Sigurnoj kući 2”, gdje je mladi Pakistanac smješten, priredila mu je rođendansku proslavu povodom 18. rođendana. Nadali su se da će mu to poboljšati psihičko stanje, zbog kojeg su zabrinuti.
“On je specifičan slučaj, dobra osoba, ima dvije strane, s jedne strane jako emotivan, s druge jako labilan, što dovodi do jedne emotivne neuravnoteženosti, što je prirodna reakcija osobe koja sve to prođe. On je žrtva zlostavljanja i nasilja, kako po kampovima u BiH tako i u čitavom putu, kako zbog njegove dobrote, ali i naivnosti za stalnim dokazivanjem”, ističe Šehmehmedović.
Mladom Pakistancu najteže pada što je na izbjeglički put krenuo sam i to što nije moguće da preživi bez novca. Nekada mu se dešavalo, kako kaže, da skoro dvije sedmice nema novca za hranu.
„Sigurna kuća 2“, čiji je on korisnik, jedna je od dvije takve kuće na području Tuzle koju vodi nevladina organizacija Centar za pružanje usluga u zajednici (PUŽ) uz finansijsku pomoć američke humanitarne organizacije Catholic Relief Services (CRS) i drugih donatora. Trenutno ima 19 korisnika s kojima svakodnevno uposlenici prolaze psiho-socijalni rad. Ona ima tri djelatnika unutar tri smjene, a preko noći ovu kuću osigurava zaštitar iz zaštitarske agencije.
Ljudi u pokretu u BiH se i na Međunarodni dan izbjeglica suočavaju sa predrasudama i negativnim označavanjima.
“Možda su se donekle suzbile predrasude kod ljudi, a možda i nisu. Mi smo po prirodi konzervativno društvo, tradicionalno društvo i bojimo se svega novog što dolazi. S druge strane, imamo stalnu spregu koju nam čini vlast koja smatra da se jednom represijom oni mogu otjerati odavde, ako se zatvore granice. A ustvari samo im se akumulira stres i dešavaju se još veći problemi u samoj zajednici”, objašnjava Šehmehmedović.
Prema podacima Službe za poslove sa strancima u BiH je od 2017. godine do danas registrovano ukupno 41.090 migranata. U BiH ih se danas nalazi nekoliko hiljada, prema posljednjim dostupnim podacima.
“Evidentno je povećanje broja registrovanih migranata u januaru i februaru 2020. godine u odnosu na isti period 2019. godine. Međutim, zbog novonastale epidemiološke situacije u vezi sa COVID-19, te odluka kriznih štabova, dolazi do pada broja tokom narednog perioda. Sa popuštanjem restriktivnih mjera koje su donijete od strane kriznih štabova očekuje se ponovno povećanje broja migranata”, kazali su iz Službe za poslove sa strancima za BIRN BiH.
Od početka ove godine do polovine juna Služba je registrovala ukupno 5.894 migranta, od čega je njih 5.488 izrazilo namjeru za podnošenje zahtjeva za azil.
Prema posljednjem izvještaju “Globalni trendovi” UNHCR-a, objavljenom pred Međunarodni dan izbjeglica, u svijetu je van svojih domova ovaj dan, kao raseljene osobe, dočekalo jedan posto ljudske populacije. UNHCR je apelovao na zemlje širom svijeta da urade više kako bi pronašle domove za milione izbjeglica i drugih raseljenih osoba zbog konflikta, straha od procesuiranja ili događaja koji ozbiljno ugrožavaju javni red jer je prema posljednjem izvještaju jedna od 97 osoba u svijetu morala napustiti svoj dom. Kraj 2019. godine gotovo 80 miliona ljudi dočekali su kao raseljene osobe, što je najveći broj koji je UNHCR ikada zabilježio.
