Stanić i ostali: Šamar od Garića

Policija u Vlasenici. Izvor: BIRN BiH

Svjedok VS-15, koji je 1992. imao 16 godina, ispričao je da je 21. ili 22. jula te godine zarobljen i zajedno sa ocem i još tri muškarca odveden u Policijsku stanicu (PS) Vlasenica. Opisao je da su ljudi koji su ih zarobili i odveli u PS bili naoružani i “obučeni u SMB i šarenu uniformu”.

Kako je rekao, nakon pretresanja na prijavnici, odveden je na sprat, gdje je ispitivan o oružju i radiostanicama. Tom prilikom, prema njegovim riječima, bio je tučen, a potom su dovodili i ostale zarobljene.

“Tukli su vjerovatno što nisam znao ko je imao oružje. Kako sam ja od 16 godina mogao znati ko ima oružje (…) Svog oca vidim u hodniku, kad su me jednom izveli iz prostorije. Oko 22 sata sam napustio PS, otac i ostali su ostali, i više se o njima ništa ne zna”, naveo je on, dodavši da se morao svaki dan javljati u stanicu.

Upitan o Goranu Gariću, svjedok je kazao da je i on bio tu kada su zarobljeni, obučen u SMB uniformu, te da su se svi isto ponašali – “krvnički”. Ne sjeća se je li njemu Garić nešto konkretno uradio. Naveo je da, kada je dolazio na javljanje u PS, s Garićem nije imao komunikaciju.

Svjedoku je predočen zapisnik iz istrage u kojem je rekao da je jedne prilike, kada je dolazio na javljanje, vidio Garića kako sjedi ispred stanice i da u ruci drži iskaznicu Stranke demokratske akcije (SDA). Garić ga je pitao ima li on tu iskaznicu. Kada je svjedok odgovorio da nema, Garić je ustao i ošamario ga. Svjedok VS-15 je potvrdio ovaj dio iskaza.

Ovaj svjedok će unakrsno biti ispitan 26. juna.

Tužilaštvo BiH tereti Garića, Radenka Stanića i Miroslava Kraljevića i za progon bošnjačkih civila nezakonitim hapšenjem, protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine.

Prema optužnici, Stanić je bio komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Vlasenici, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić aktivni policajac.

Savo Čelikovac je ispričao da je 21. aprila 1992. mobilisan, te da u tom periodu predstavnici bošnjačkog naroda napuštaju vlast. Tada u općini, kako je kazao, vlast preuzima “srpska komponenta”, odnosno Krizni štab, čiji je i on bio član kao pomoćnik za pozadinu.

Teritorijalna odbrana (TO), prema njegovim riječima, do formiranja Vojske Republike Srpske (VRS) bila je podređena Kriznom štabu, a nakon formiranja tranformisana je u Četvrti brdski bataljon.

TO je imala svoje objekte u predjelu Sušice, gdje su, prema njegovim saznanjima, dolazile izbjeglice iz Goražda, Kladnja i srednje Bosne. Taj objekat, dodao je, bio je pod ingerencijom vojske.

Naveo je da je komandir PS-a bio Stanić, kojeg poznaje od prije rata. Izjavio je da za njega može sve najbolje reći. Nikada nije čuo da je uradio nešto nemoralno i nečovječno.

Ekrem Galijašević je ispričao da je od nane saznao da je svjedok VS-6 odveo njegovog oca u PS, kao i da ga je kasnije ponovno dovodio na imanje, kako bi iskopao novac i zlato.

“Poslije toga smo mi dobili informaciju da je stradao. Prema mojim saznanjima, VS-6 ga je odveo u PS i da je iz PS-a odveden iza fabrike i na tom mjestu ubijen. Pored ovog svjedoka, za stradanja mog oca veže se i ime Miće Kraljevića. To je ono što znam”, pojasnio je on.

Odbrana mu je predočila iskaz u kojem nije spominjao detalje o imenima koje je danas spomenuo i načinu stradanja. Pojasnio je da je to dodao na sudu.

Odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća, Galijašević je izjavio da mu je, tokom davanja iskaza u istrazi, rečeno da se vodi istraga protiv Kraljevića i Stanića, i da je kroz “neformalne razgovore” sa mještanima Vlasenice došao do nekih saznanja.

Suđenje se nastavlja 26. juna.