Na suđenju Radetu Gariću, optuženom za progon stanovništva iz Vlasenice i Srebrenice, vještak sudske medicine Rifat Kešetović je govorio o ekshumacijama obavljenim na tri lokaliteta.
On je kazao da su u grobnici Sušica pronađeni posmrtni ostaci Mehe Čehajića i da su identifikovani klasičnom metodom, te da su konstatovane strijelne ozljede glave i grudnog koša.
Naveo je da su na površini zemlje pronađeni ostaci Nazifa Ademovića, čiji je identitet utvrđen DNK metodom, dok se nije mogao utvrditi uzrok smrti.
Kao vrijeme smrti za ova dva lica navedeni su dani iz juna 1992. godine. Kešetović je objasnio da se uglavnom stavlja datum kada je neko posljednji put viđen živ.
Kešetović je kazao da su na površini zemlje pronađeni i ostaci Safeta Alikadića, kod koga su uočene povrede na kostima koje su mogle nastati za života, ali to se nije moglo zaključiti sa sigurnošću.
Vještak je predstavio i nalaz grobnice u Mršićima u kojoj je pronađeno i identifikovano 16 ljudi, kod kojih su konstatovane strijelne povrede, većinom glave. Dodao je da su kod deset lica ruke bile vezane žicom, a kod jednog je pronađena žica na ruci.
Kao vrijeme smrti za ova lica navedeni su datumi iz jula 1995. godine.
Odbrana je prigovorila na nalaz koji se odnosi na Mršiće kao irelevantan, ističući da se Garić ne tereti za ta ubistva, nego se u optužnici navodi da je ljude iz škole u Lukama odvela Vojna policija, a da se Gariću pripisuje odgovornost da ih je prethodno maltretirao.
Vještak se složio s braniocem Petkom Pavlovićem da su oštećenja na kostima pronađena na površini mogla nastati nakon smrti.
Garić je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine, kao i progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda 1992. godine.
Tužilac Predrag Tomić je pročitao iskaze dva preminula svjedoka. Mirsad Džebo je u izjavi iz istrage ispričao kako je odveden u policiju nakon što je u proljeće 1992. otišao po propusnicu u namjeri da sa porodicom ode u Njemačku.
On je za jedno od dva lica koja su ga odvela u policiju naveo da je bio Garić iz Tišće. Za to prezime, kako je pojasnio, saznao je kasnije od Hasana s kojim je bio zatvoren u policiji.
Džebo je u istrazi ispričao da ga je Garić u policiji udario šakom u prsa nakon što je neko povikao: “Pazi bomba!”, dok je je svjedok vadio stvari iz džepova.
U izjavi je naveo da je bio zatvoren s još 22 čovjeka i da su bili udarani. On je uz pomoć jednog čovjeka dobio propusnicu i izašao. Ubrzo je vidio Hasana koji mu je rekao da su ostali muškarci, njih 21, odvezeni u Šekoviće.
Branilac Pavlović je kazao da bi svjedoka da je živ pitao da li mu je poznato da na području Vlasenice ima na desetine Garića, kao i u okolnim mjestima.
Tužilac je pročitao iskaz Ljubana Đurića, koji je od proljeća 1993. godine bio u Garićevom Interventnom vodu. Svjedok je govorio o pripadnicima i aktivnostima ove jedinice, navodeći da je bila smještena u školi u Lukama, a djelimično i u Klještanima.
O odvođenju i ubistvu muškaraca u julu 1995. je rekao da ništa ne zna.
Nastavak suđenja je 28. maja.
