Kako spriječiti negiranje genocida u Srebrenici – potrebe vs. stvarnost

Iako je prošle godine to najavio, visoki predstavnik ne želi se obavezati da će nametnuti zakon o zabrani negiranja genocida na državnom nivou, gdje nema konsenzusa za usvajanja ovog zakona, dok u Federaciji BiH ne postoji politička ili pravna saglasnost o kažnjavanju negiranja genocida i drugih ratnih zločina.

“Zalagat ću se da se u Parlamentu BiH donese zakon o negiranju genocida. Iduće godine ćemo sigurno imati takav zakon na 25. godišnjicu genocida.”

Ovo je izjava koju je medijima dao visoki predstavnik Valentin Inzko prilikom obilježavanja 24. godišnjice genocida u Srebrenici. Uprkos tome, u proteklih deset mjeseci, od jula 2019. godine, pred Državnim parlamentom nije razmatran zasebni zakon o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina.

Viša savjetnica za medijske odnose Ureda visokog predstavnika (OHR) Ljiljana Radetić rekla je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) da ovo pitanje zaslužuje da bude riješeno za “dobrobit svih preživjelih i žrtava”.

“Fokus je sada na Parlamentarnoj skupštini, koja još uvijek ima dovoljno vremena da uloži dodatni napor. Kao što često naglašavamo, dobra domaća rješenja su najbolja za ovu zemlju”, kazala je ona.

Na upit da li to znači da visoki predstavnik Valentin Inzko neće nametnuti zakon o negiranju genocida i ratnih zločina do obilježavanja 25. godišnjice u Srebrenici, iz OHR-a su odbili odgovoriti, rekavši da ne žele “spekulirati o eventualnim budućim potezima visokog predstavnika”.

Na državnom nivou podnesene su dvije inicijative za zakonsko reguliranje zabrane negiranja genocida, holokausta i drugih ratnih zločina. Prvi prijedlog podnesen je 2011., a drugi 2016. godine. Prijedlozi nisu usvojeni. Oba puta oni nisu dobili potrebnu entitetsku saglasnost zbog glasova delegata iz Republike Srpske (RS).

Uz to, u tri navrata su na državnom nivou predlagane izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, koje bi omogućile procesuiranje slučajeva negiranja genocida i ratnih zločina. Ni ovi prijedlozi nisu usvojeni.

U Federaciji BiH je 2016. godine Naša stranka predložila nacrt zakona kojim se zabranjuje negiranje genocida i minimiziranje ratnih i zločina protiv čovječnosti, i iako je usvojen u Predstavničkom domu, nikada nije dospio na dnevni red Doma naroda.

Krivični zakoni BiH i Republike Srpske ne tretiraju zabranu negiranja genocida ili drugih ratnih zločina, dok u Federaciji BiH postoji odredba kojom se brani negiranje genocida koje izaziva mržnju, ali, kako su za BIRN BiH kazali tužioci i eksperti, ova odredba je loše napisana i u praksi se ne koristi.

U Srebrenici je u julu 1995. godine ubijeno preko 7.000 muškaraca i dječaka, a prognano je preko 40.000 žena, djece i staraca. Do sada je pred Sudom BiH i Haškim tribunalom za ove zločine osuđeno 40 osoba, na oko 700 godina zatvora i četiri doživotne kazne. Ovim presudama utvrđeno je da se u Srebrenici desio genocid, a do istog zaključka došao je Međunarodni sud pravde (ICJ) odlučujući o tužbi BiH protiv Srbije.

Uprkos ovom broju presuda, negiranje genocida, ali i drugih ratnih zločina, rasprostranjeno je u javnom diskursu, a u toku prošle godine je dobilo i institucionalnu dimenziju nakon što su vlasti Republike Srpske imenovale komisiju čiji je cilj istraživanje stradanja svih naroda na području Srebrenice, kao i jednu koja istražuje samo stradanje srpskog naroda u Sarajevu.

Milorad Kojić iz Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih osoba kaže da su ove komisije “potrebne za pomirenje” i protivi se bilo kakvom usvajanju zakona koji bi branio negiranje genocida ili ratnih zločina.

“Naime, u najkraćem, to bi značilo da bismo svi, bez izuzetka, morali da prihvatimo kvalifikacije utvrđene presudama Haškog tribunala, kao i domaćeg pravosuđa, bez mogućnosti da ukazujemo na propuste i nelogičnosti iz ovih presuda, ne samo u slučaju Srebrenice nego i u mnogim drugim događajima”, rekao je Kojić.

Parlament kao nerealna opcija
Formiranje komisije Vlade RS-a o Srebrenici – koja bi svoje zaključke trebala iznijeti ove godine – osudili su brojni predstavnici žrtava, pravni eksperti, kao i predstavnici međunarodne zajednice.

Negiranje genocida u Srebrenici i ratnih zločina utvrđenih pred domaćim i međunarodnim sudovima, slavljenje osuđenih ratnih zločinaca, te revizionistički narativi, neki su od ključnih problema koji se navode u izvještaju o napretku BiH koji je pripremila Evropska komisija za 2019. godinu.

“Utvrđene činjenice o ratnim događajima, uključujući ratne zločine i genocid, često osporavaju visoki politički lideri, što baca sumnju na nezavisnost ili nepristrasnost međunarodnih tribunala. Slave se osuđeni ratni zločinci. Republika Srpska je uspostavila nove istorijske komisije za Srebrenicu i Srbe u Sarajevu. Svi akteri u Bosni i Hercegovini moraju pokazati punu saradnju s međunarodnim tribunalima priznavanjem i poštivanjem njihovih odluka. Revizionizam i poricanje su u suprotnosti s najosnovnijim evropskim vrijednostima”, navodi se u izvještaju Evropske komisije o stanju u BiH.

Uprkos tome, više parlamentaraca državnog nivoa je za BIRN BiH, čak i prije epidemije izazvane koronavirusom, kazalo da ne postoje šanse da zakon koji brani negiranje genocida ili ratnih zločina bude predložen ili usvojen na tom nivou.

Poslanik Stranke demokratske akcije (SDA) u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Šemsudin Mehmedović tvrdi da se na državnom nivou zbog političke situacije i političkih odnosa, kako sada stoje stvari, ne može usvojiti takav zakon. On tvrdi da jedino što se može učiniti jeste da visoki predstavnik Valentin Inzko “nametne takvo jedno zakonsko rješenje”.

Po njegovom mišljenju, samim postojanjem zakona bile bi propisane i kaznene odredbe, koje bi dovele do toga da se politička situacija smiri ili da barem imamo neku “normalnu dozu” političkih odnosa u BiH.

“Usvajanje zakona dovelo bi do toga da se ne izjednačavaju žrtve i zločinci”, smatra on.

Delegat u Klubu hrvatskog naroda u Domu naroda Zlatko Miletić kaže da je zakon trebao biti davno uveden te da bi njegovo usvajanje bitno promijenilo stanje u BiH.

“Pa te promjene bi išle uvjetno u dva pravca: prvi pravac bi bio taj da se zabrani negiranje genocida, ratnih zločina – isključivo onih koji su presuđeni od strane sudova. Misli se, prije svega, na Sud u Haagu te domaće sudove. Kad je u pitanju Haag, takvih lica ima presuđenih nešto oko 90. To je jedan aspekt tog problema, a drugi aspekt – često se u BiH glorificiraju takvi zločini te ratni zločinci, na način da im se daju određene privilegije, odlikovanja, da se po njima daju imena ulica, gradova, ustanova, bolnica, škola…”, pojasnio je on.

Miletić je dodao i da bi bile predviđene sankcije za osobe koje krše zakon. Kada su u pitanju fizička lica, kazna bi bila od šest mjeseci do pet godina zatvora, a za odgovorna lica do 10 godina.

“Ja sam se makar nadao da ćemo do obilježavanja godišnjice u Srebrenici biti u stanju donijeti jedan takav zakon ili da će ga nametnuti visoki predstavnik. U svakom slučaju, ostaje da se vidi, ali mi moramo iznaći snage u narednom periodu da zaista taj zakon stupi na snagu jer se vrijeđaju sve žrtve bez obzira na njihovu nacionalnost – i bošnjačke i hrvatske i srpske – i zaista tome treba stati u kraj”, poručio je Miletić.

Denis Bećirović, zastupnik u Državnom parlamentu koji je predlagao jedan od zakona koji nisu usvojeni, ranije je za BIRN naveo da je poricanje posljednja faza genocida.

“Ovaj zakon je izvan i iznad stranačkog karaktera. To je zakon koji treba da podrže svi dobronamjerni ljudi u BiH… Ovaj zakon je potreban i radi živih i radi mrtvih, a posebno zbog budućih naraštaja u BiH. Tekst ovog zakona treba da doprinese izgradnji ambijenta sigurnosti, povjerenja, pravdenosti i solidarnosti sa žrtvama”, kazao je Bećirović.

S druge strane, delegat Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) u Domu naroda Nikola Špirić rekao je za BIRN BiH da je pitanje genocida veoma složeno i osjetljivo pitanje, naročito u Bosni i Hercegovini. Špirić smatra da ako se genocid desio, treba se zakonski regulisati zabrana njegovog negiranja, kao i negiranja drugih utvrđenih zločina. Naglasio je, međutim, da se protivi djelovanju Inzka s obzirom da “uplitanje izvana nije dobro za BiH”.

“Nema revolucionarnih rješenja ni u jednoj oblasti, stvar je evolucije, nešto što današnje generacije ne mogu, ne žele ili neće, morat će rješavati generacije koje dolaze. Ne treba im ostavljati teško naslijeđe pogotovo vezano za rat, ali mislim da svako uplitanje izvana samo usložnjava stanje”, dodao je Špirić.

Na upit da li smatra da će u skorijoj budućnosti doći do usvajanja zakona o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina, rekao je da je u BiH teško prognozirati bilo šta, pa i pitanje genocida.

“Teško da postoji neko ko može reći da će se desiti ovo ili ono”, kazao je Špirić.

Federacija s beskorisnim rješenjem
Na federalnom nivou, veliki broj političara se deklarativno slaže da je potrebno usvojiti zakon o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina. Uprkos tome, prijedlog nacrta zakona Naše stranke koji je u februaru 2016. godine usvojen u formi nacrta u Predstavničkom domu Federalnog parlamenta i kojim se zabranjuje negiranje genocida i minimiziranje ratnih i zločina protiv čovječnosti, nikada nije dospio na dnevni red Doma naroda.

Jedan od protivnika usvajanja ovog zakona je Damir Mašić, predsjednik Kantonalnog odbora Socijaldemokratske partije (SDP), koji kaže da nije siguran da bi pravo rješenje bilo usvajanje zakona samo na entitetskom nivou, jer se to pitanje treba riješiti na nivou države.

“Međutim, ukoliko pravni eksperti smatraju da bi takvo rješenje bilo funkcionalno – koje bi moglo krivično goniti ljude koji nisu s teritorije Federacije BiH a državljani su BiH i negiraju genocid, poput Milorada Dodika i ostalih iz Republike Srpske, onda bi to imalo smisla”, rekao je Mašić.

Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke, za BIRN BiH je kazao da njihov prijedlog uspostavlja negiranje genocida, ratnih zločina te niz drugih povezanih djela kao krivično djelo bez potrebe da dokazujete posljedice po javnost. Dakle, zabranjeno je negirati sve ratne zločine za koje postoji pravosnažna presuda nadležnog suda. To je važno, kako je pojasnio Kojović, s obzirom da Federacija BiH trenutno ima rješenje koje se ne koristi.

“Sadašnje zakonsko rješenje koje krivično tretira izazivanje rasne, etničke i vjerske mržnje jeste kauzalnog tipa, zahtijeva da vi na sudu dokažete da je nečije negiranje genocida izazvalo stvarnu, mjerljivu uznemirenost i strah kod velike grupe građana. Teoretski – a dosadašnja sudska praksa to argumentuje – to je skoro nemoguće”, pojašnjava Kojović.

Krivični zakon Federacije BiH kao krivično djelo propisuje “izazivanje narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti”. U članu zakona koji govori o tome kaže se da ko javno izaziva ili raspaljuje narodnosnu, rasnu ili vjersku mržnju, razdor ili netrpeljivost među konstitutivnim narodima i ostalima koji žive u Federaciji (…) i to učini javnim poricanjem ili opravdanjem genocida, zločina protiv čovječnosti ili počinjenih ratnih zločina utvrđenih pravosnažnom odlukom Međunarodnog suda pravde, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ili domaćeg suda, kaznit će se kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca do tri godine.

U samom članu postoji nekoliko nedostataka. Ako nema poticanja na mržnju, razdor ili netrpeljivost – nema krivičnog djela, jer samo poricanje nije krivično djelo.

Glavna sarajevska kantonalna tužiteljica Sabina Sarajlija priznaje da nisu evidentirani predmeti po osnovu krivičnog djela iz ovog člana.

“Faktički, nemamo iskustva s primjenom ovog stava člana zakona. Mogućnost primjene u praksi postoji s obzirom da je zakonom propisano kao krivično djelo”, kaže Sarajlija.

Vehid Šehić, pravni ekspert i bivši sudija, tvrdi da kada se govori o genocidu, to ne bi smjelo biti osjetljivo pitanje jer, kako kaže, neosporna je činjenica da kroz odluke dva međunarodna suda – jednog krivičnog i jednog suda pravde – utvrđen je genocid u BiH. Šehić kaže da je zakon o negiranju genocida i ratnih zločina jedno, dok je primjena Krivičnog zakona sasvim nešto drugo.

“Ne samo da se ne primjenjuje taj član 163, ne primjenjuje se ni član Krivičnog zakona FBiH ni države Bosne i Hercegovine ni Republike Srpske kad je u pitanju sprovođenje odluka sudova. Evo, konkretno odluke Ustavnog suda, odluke drugih sudova u BiH, pa niko krivično ne odgovara. Zato što imamo jednu apsolutnu dominaciju neodgovornosti koja u srži ubija vladavinu prava u jednoj državi”, kazao je Šehić.

U februaru ove godine, organizacije Forum ZFD i TRIAL International izdale su stručnu publikaciju pod nazivom “Nazivanje ratnih zločina pravim imenom”, u kojoj se na osnovu analize postojećih rješenja predlaže usvajanje zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina, na državnom nivou kao zasebnog zakona.

U slučaju nemogućnosti usvajanja ovakvog zakona na nivou BiH, u publikaciji se predlaže razmatranje usvajanja zakona na nivou entiteta i Brčko distrikta, te donošenje odluke o nacrtima koji su u proceduri, poput onog na federalnom nivou. U odnosu na međunarodnu zajednicu, predlaže se ukazivanje na značaj pravne regulacije zabrane negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja genocida, holokausta, zločina protiv čovječnosti ili ratnih zločina.

Negiranje genocida, holokausta i drugih zločina te slavljenje zločina i zločinaca, u mnogim državama je zabranjeno. U nekim državama EU zabranjeno je poricanje holokausta, u drugim negiranje komunističkih i nacističkih zločina, dok ostale spominju i genocid.

Branko Todorović, izvršni direktor Helsinškog odbora za ljudska prava u Republici Srpskoj, smatra da bi usvajanje zakona koji bi branio negiranje genocida i zločina na državnom nivou bilo iznimno važno, ali kaže da je problem što bosanskohercegovačke institucije nisu pokrenule nikakve procese suočavanja sa istinom te pomirenja i izgradnje povjerenja.

Većina institucija ne funkcioniše ili funkcioniše pod kontrolom politike, dodaje Todorović, a negiranje zločina i genocida je, ”nažalost, postalo politika”.

“Puno je preduslova koji su bili potrebni da se ispune u posljednjih 25 godina da bismo mogli donositi ne samo ovaj zakon nego i neke druge zakone u jednom normalnom okruženju, s fukcionalnim institucijama”, rekao je Todorović.

Novinar Dragan Bursać za BIRN BiH kaže da zakon o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina mora postojati u BiH i to baš na državnom nivou.

“Usvajanjem zakona prevenirat će se pojava da na lokalnim izborima politike koje slave arhitekta i izvođače genocida i zločina dobiju iste. Ovo je najbitnije i zbog toga što, prije svega nosioci srpske političke moći, ne žele usvajanje ovog zakona, a to je sramotno”, kazao je on.

Za preživjele žrtve genocida, poput Kade Hotić, institucionalno priznanje ovog zločina znači mogućnost gledanja naprijed, a trenutno je stanje stalnog sraha i gledanja unazad.

“Jer kad je nešto neriješeno a postoji, to će generacije nositi teret na svojim leđima i stalno se boriti kako da to opovrgnu i dokažu da nije istina, kako da obrišu istinu – koja je istina, a da kažu da nije. To ide unedogled”, rekla je ona.

Tekst je rezultat saradnje forumZFD i TRIAL International sa BIRN BiH.