Od pravosnažne presude Radovanu Karadžiću bez optužnica za pomaganje u njegovom skrivanju

godine izrečena pravosnažna presuda za genocid i najteže oblike ratnih zločina u BiH, podaci su do kojih je došla Balkanska istraživačka mreža (BIRN).

Detalji o mreži pomagača nekadašnjeg lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića, još su pod velom tajne iako je od njegovog hapšenja u Srbiji prošlo 12 godina.

Pred pravosudnim organima nije podignuta nijedna optužnica za pomaganje u njegovom skrivanju dok predmet u Tužilaštvu BiH stoji već 12 godina, a sumnjičilo se na desetine pomagača koji su ranije i ispitivani na te okolnosti.

Iz Tužilaštva BiH nisu mogli odgovoriti o detaljima istrage.

“Iz razloga povjerljivosti ne možemo davati detalje vezane za navedeni upit”, rečeno je za BIRN u Tužilaštvu BiH, koje nikada nije zvanično objavilo ko su osumnjičenici za pružanje pomoći Karadžiću.

Ranije su iz ove institucije naveli da je obustavljena istraga protiv 58 osoba jer njeni rezultati nisu pokazali da je neko u tome učestvovao. Navedeno je da su te pravne radnje poduzimane u saradnji s Haškim tribunalom.

Tri tužilaštva u Beogradu rekla su za BIRN da nisu provodili istragu protiv osoba koje su ranije navođene kao osumnjičene, dok je još jedno beogradsko tužilaštvo odbilo upit BIRN-a.

Predstavnici udruženja u BiH koja se već više od dvije decenije bore za istinu o ratu na ovim prostorima, ogorčeni su i na ovaj segment rada pravosuđa u BiH i Srbiji.

“Mi smo u više navrata tražili informacije i na neki način vršili pritisak da se pomagači haških bjegunaca na adekvatan način procesuiraju, ali nikada ništa o sudbini tih istraga nismo saznali”, kaže Murat Tahirović, predsjednik Udruženja svjedoka i žrtava genocida.

Zaboravljene istrage
Istražni organi u BiH i pripadnici nekadašnjeg EUFOR-a pretresali su stanove brojnih osumnjičenih pomagača, među kojima su bili stanovi bivšeg vozača i pratioca Radovana Karadžića, a rezultat akcije je izuzimanje nekoliko videokaseta i mobilnih telefona te lične dokumentacije.

BIRN je upite o mogućim istragama protiv osoba čija su imena ranije navođena kao imena osumnjičenih za pomaganje, poslao na adrese četiri tužilaštva u Beogradu, od čega smo iz tri tužilaštva dobili odgovor da nisu sprovodili nikakve istrage protiv njih, dok je Treće osnovno javno tužilaštvo u Beogradu naš upit odbilo pozivajući se na pravo o zaštiti ličnih podataka.

Za pomaganje Karadžiću pri skrivanju u BiH bila je optužena samo jedna osoba – u postupku koji se završio oslobađanjem, dok je istragom bilo obuhvaćeno 58 osoba u BiH. Niko nikada nije optužen da je pomagao Karadžiću da se skriva u Srbiji.

Karadžić je, poslije dugogodišnje potjere, uhapšen više od 11 godina nakon što je za njim raspisana međunarodna potjernica. Nakon što je počeo da se skriva 1997. godine, kružile su glasine da Karadžić živi u manastirima, ili da je u Crnoj Gori, Grčkoj, Rusiji ili Belorusiji.

Radovan Karadžić je uhapšen u Beogradu 21. jula 2008. godine. Prema službenim informacijama, Karadžić je uhapšen u autobusu javnog prevoza, na putu za Batajnicu, beogradsko predgrađe. U trenutku hapšenja Karadžić je živio pod lažnim imenom Dragan Drabić, koji je prakticirao takozvanu bioenergetsku medicinu. Živio je u stanu u naselju Novi Beograd.

Međutim, šta se dešavalo tih godina dok je on bio u bjekstvu, možda će zauvijek ostati misterija, jer Srbija i BiH nisu mnogo učinile na otkrivanju mreže osoba koje su mu pomagale u sakrivanju.

Visoki predstavnici u BiH su ranije, dok je Karadžić bio u bjekstvu, donosili odluke o mjerama protiv funkcionera u BiH zbog sumnje da su pomagali i finansirali skrivanje haškog bjegunca. Mjere su se odnosile na zabranu obavljanja političkih i javnih funkcija, blokadu bankovnih računa, oduzimanje dokumenata ili zabranu putovanja.

Bivši visoki predstavnik Paddy Ashdown razriješio je dužnosti bivšeg zamjenika zapovjednika Operativne uprave Obavještajno-sigurnosne agencije u Banjoj Luci Milorada Bilbiju u decembru 2004. godine, a Ustavni sud BiH kasnije je odlučio da su mu povrijeđena ljudska prava jer nije ostavljena mogućnost za žalbu na smjenu s funkcije.

Vijeće Evropske unije je u tom periodu napravilo “crnu listu”, koju je 2007. godine prihvatilo i Vijeće ministara u BiH, na kojoj su se nalazila imena desetina osoba kojima je onemogućen ulazak u zemlje članice EU zbog sumnje da su pomagale u skrivanju Karadžića.

Iz Ureda visokog predstavnika (OHR) je navedeno da je visoki predstavnik donosio međunarodne restriktivne mjere za oko 80 zvaničnika u vezi s provedbom mandata Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), te je blokirano oko 40 bankovnih računa firmi.

Iz OHR-a su ranije rekli da su ove mjere postojale do 2011. godine, kada su ukinute.

“Stoga više na snazi nema nikakvih međunarodnih restriktivnih mjera koje se tiču ovog pitanja”, naveli su iz OHR-a.

Optuženici za ratne zločine
Momčilo Mandić je također bio na listi. Trenutno živi u Srbiji i zastupnik je u Parlamentu kao član Srpske radikalne stranke (SRS), na čijem je čelu Vojislav Šešelj, također pravosnažno osuđen u Haagu za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.

Mandić je pravosnažnom presudom Suda BiH osuđen na pet godina zatvora zbog zloupotrebe položaja u nekadašnjoj “Privrednoj banci Srpsko Sarajevo” (PBSS). Sud BiH ga je zbog nedostatka dokaza oslobodio tačke koja se odnosila na pružanje pomoći Karadžiću.

U optužnici je bilo navedeno kako je u “Privrednoj banci” otvorena “blagajna crnog fonda”, koja nije bila bilježena u bankovnoj dokumentaciji, a u koju su stigla sredstva predstavljena kao kreditna, navodno namijenjena “isključivo za realizaciju projekta izgradnje Srpskog Sarajeva”, a njihova stvarna namjena je bila da se iskoriste isključivo za pravnu zaštitu Karadžića u vezi s optužnicom pred MKSJ-om.

On je ranije za BIRN kazao da se radilo o “propagandi Zapada”, volji međunarodne zajednice i nekih ljudi iz “srpskog korpusa”.

“Osuđen sam za banku jer su smatrali da je davala kredite firmama koje su pomagale haške optuženike, a među njima je bio Karadžić. Nikakvi krediti nisu davani po tom pitanju. Ostali krediti su bili vraćeni, isplaćeni prije bilo kakvog početka krivičnog postupka”, rekao je Mandić.

Na listi onih koji su se sumnjičili za pomaganje u skrivanju nalazila su se imena nekolicine osoba koje su kasnije optužene i za ratne zločine počinjene u BiH. Jedan od njih je i nekadašnji komandant Štaba policijskih snaga Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) Tomislav Kovač, optužen za genocid u Srebrenici.

Nije prisustvovao ročištu za izjašnjenje o krivnji pred Sudom BiH sredinom 2018., od kada se suđenja i ne odvijaju. U januaru 2011. pravosnažnom presudom Suda BiH, Predrag Kujundžić, bivši komandant jedinice “Predini vukovi” pri Vojsci Republike Srpske (VRS), osuđen je na 17 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti počinjenih u Doboju.

I Milan Ninković – kojeg Tužilaštvo BiH tereti da je, u svojstvu člana Kriznog štaba Srpske opštine Doboj, u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu, progonom civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima – nalazio se na listi osumnjičenika za Karadžićev bijeg.

Za ratne zločine sudilo se i Momčilu Mandiću, koji je presudom Suda BiH oslobođen krivice. Prema navodima optužnice, Mandić je bio odgovoran za osnivanje i funkcionisanje kazneno-popravnih institucija na području Sarajeva i Foče, gdje je tokom rata bilo zatvoreno i u nehumanim uslovima boravilo više stotina ljudi.

Među posljednjim dovođenim u vezu za pomaganje Karadžićevog bjekstva, a koji su bili dovođeni u vezu i s ratnim zločinima u BiH, bio je Ljuban Ećim. Državni sud u januaru ove godine odbio je potvrditi optužnicu koja Ljubana Ećima tereti za zločin protiv čovječnosti počinjen nad žrtvama bošnjačke i hrvatske nacionalnosti na području Kotor-Varoši, a iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine su najavili da će Sudu optužnica biti ponovo upućena.

Dok su 2007. godine tragali za Radovanom Karadžićem, pripadnici MUP-a RS-a su saslušali 25 osoba koje su se po raznim osnovama dovodile u vezu s njim.