Nura Mustafić kazala je da je nakon ulaska srpskih snaga u Srebrenicu sa suprugom Hasanom i trojicom sinova – koji su imali od 20 do 24 godine – krenula šumom prema Tuzli.
Na području Kamenice, kako je posvjedočila, bila je pucnjava, kada su joj ranjeni sinovi Alija i Fuad. Sina Mirsada, kako je rekla, nije vidjela od polaska iz Srebrenice.
Mustafić je ispričala da su nosili ranjene sinove do jedne livade. Navela je da je njen suprug išao po vodu i da se nije vratio, a da su oni prenoćili na livadi i potom se s drugima predali u Sandićima, gdje je bilo mnoštvo svijeta. Prema njenim riječima, predveče je naišao kamion, u koji je ušla sa sinovima. Kazala je da su došli u mjesto Tišća.
“Dvojica mi uzeše djecu, Aliju i Fuada. Vičem: ‘To su moja djeca.’ Kaže: ‘Oni idu tamo.’ ‘I ja ću.’ Kaže: ‘Ti ne možeš’”, prisjetila se Mustafić i dodala da je sa ostalim narodom krenula dalje.
Kako je rekla, pronađeni su posmrtni ostaci dvojice njenih sinova i supruga, a od sina Alije nisu.
Mustafić je svjedočila na suđenju Miletu Kosoriću, nekadašnjem komandantu Vlaseničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), i Momčilu Tešiću, bivšem pripadniku Vojne policije ove brigade. Na teret im je stavljeno da su s pripadnicima ove jedinice zaustavljali vozila u mjestu Luke (Tišća) i od civila oduzimali novac i zlato, a potom ih upućivali prema Kladnju.
Pripadnici Vlaseničke brigade su, kako se navodi, odvajali žene i silovali ih, a u noći s 13. na 14. juli 1995. godine u Mršićima je strijeljan 21 zarobljeni muškarac.
Svjedok Nenad Boros kazao je da je bio u Vojnoj policiji Vlaseničke brigade i da je bio na liniji na Sokolini kada je javljeno da je Srebrenica pala i da se povuku. On je čuo da su bili upućeni na liniju, jer je dio vojske zadužen za to područje bio povučen na Srebrenicu.
Nakon što ga je tužilac Predrag Tomić podsjećao na iskaz iz istrage, Boros je potvrdio da je Kosorić dolazio na Sokolinu “i da su jeli puževe”.
Prema njegovim riječima, sljedećeg jutra nakon povlačenja okupili su se vojni policajci, i komandir Boro Stojšić im je rekao da trebaju u Lukama obezbjeđivati autobuse sa Srebreničanima. On je zamolio komandira da ne ide, jer, kako je objasnio, roditelji su mu živjeli u Živinicama i mislio je da će ga prepoznati neko, budući da je bio prijeratni milicioner.
On je kazao da je tog jutra u dvorištu vidio Kosorića, te je na pitanje Odbrane dodao da se ne sjeća da ga je viđao više.
Boros je rekao da nije čuo šta se dešavalo u Lukama. Nakon podsjećanja na raniji iskaz, potvrdio je da je čuo da su pripadnici Vojne policije učestvovali u pretresu civila, a da su neki “prisvajali” novac. Za odvajanje 20-ak muškaraca i njihova ubistva u Mršićima, kako je kazao, nije čuo.
Svjedok Dragoljub Jevtić je izjavio da je bio operativac u komandi Vlaseničke brigade, te da je u julu 1995. bio na odmoru dok mu nije rečeno da se javi kako bi išao na Žepu.
On je nabrojao vozila koje je koristila Vlasenička brigada. Naveo je da je vidio i vozilo sa oznakom UN-a. Tužilac ga je podsjetio da je u ranijem iskazu rekao da je to vozilo koristio Kosorić i da je poslije prefarbano. Svjedok je kazao da je to “lupio”.
Na pitanja Odbrane, Jevtić je odgovorio da je otišao u Žepu zajedno sa Kosorićem.
Nastavak suđenja je 28. februara.
