Svjedok GR-8 kazao je da je bio angažovan na obezbjeđenju u “Sušici” i da je u ljeto 1992. godine Garić došao sa bratom Zoranom i još jednim licem, tražeći uniforme i grupu zatvorenika za razmjenu.
On je dodao da im je upravnik logora Dragan Nikolić Jenki tražio potvrdu i da su njih trojica otišla i vratila se sa nekim papirom. Kako je naveo, uzeli su garderobu i 13, 14, 15 zatvorenika, koje su izabrali Nikolić i Zoran Garić. Svjedok je napomenuo da se ne sjeća da je ta grupa vraćena.
GR-8 je ispričao da je u “Sušici” bilo zatvoreno 300 do 400 Bošnjaka kada je on došao i da su uz potvrdu Stanice javne bezbjednosti (SJB) neki bili odvođeni na radove ili u razmjenu. Potvrdio je da su neki vraćani premlaćeni.
On je rekao da je bilo odvođenja i ubistava u Vlasenici, kao i da je jednom vidio 20 mrtvih tijela, među kojima je prepoznao izvjesnog Avdu.
Tužilac Predrag Tomić ga je podsjetio da je u istrazi kazao da se pričalo da u ubistvima učestvuje grupa kojom komanduje Garić. Svjedok je rekao da to nije tačno napisano.
Prije svjedočenja, GR-8 je imao zdravstvenih problema i pozvana je hitna pomoć. Tužilac Tomić je kazao da mu je svjedok prije suđenja govorio da dobija prijetnje, kao i da ne želi da svjedoči i da mu je obećan posao, o čemu Tomić, kako je rekao, ne zna ništa. Odbrana će ovog svjedoka unakrsno ispitati na narednom ročištu.
Gariću je na teret stavljeno da je 1992. godine počinio progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima, te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda.
Svjedokinja Tima Lelo ispričala je kako je u selu Luke (opština Vlasenica) odvedena njena kćerka Nihada, koja je imala 13 i po godina i koju više nikada nije vidjela.
Lelo je kazala da je sa dvjema kćerkama odvedena u logor “Sušica”. Izjavila je da su u logoru žene odvođene i silovane, a da je čula jauke muškaraca.
Prema njenim riječima, nakon tri sedmice došao je Jenki i rekao da žene i djecu kamionom voze za Kladanj. Kada su došli u Luke, kako je navela, iz grma su izletjela petorica i odvojili neke žene i djecu.
“Moju stariju, Nihadu, su odvojili… Ostaju u kraj ceste”, prisjetila se svjedokinja.
Ona je dodala da je kasnije od drugih čula da su one odvedene u Pelemiše i da su tamo bile 16 mjeseci.
Garić je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen i za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine.
O događajima iz jula 1995. svjedočio je Stanimir Majstorović, koji je kazao da je bio u jedinici kod Garića i da je dovozio hranu. Rekao je da su bili smješteni u školi u Lukama.
On se prisjetio kada su dolazili autobusi i kamioni sa stanovništvom iz Srebrenice, koji su iz Luka išli prema Kladnju. Kazao je da je tu bio prisutan Garić, pripadnici njegovog Interventnog voda, kao i drugih jedinica, te oficiri VRS-a.
Svjedok je rekao da je vidio da odvajaju muškarce i dovode ih u školu. Prema njegovim riječima, Garić nije učestvovao u odvajanju. Majstorović je kazao da nije rekao, kao što se navodi u njegovom iskazu iz istrage, da je čuo da su muškarci zlostavljani, tučeni i na kraju ubijeni.
Na pitanja branioca Petka Pavlovića, svjedok je potvrdio da je bolestan, da je imao težak udarac u glavu i da se i danas liječi.
Nastavak suđenja je 6. februara.
