R., dok zaštićenu svjedokinju R-1 nije poznavao, a za čija silovanja se tereti optužnicom Tužilaštva BiH.
Optuženi Zoranović, koji je 1992. bio zaposlen u Policijskoj stanici (PS) u Rogatici kao inspektor, ispričao je da je u aprilu ili maju došlo do podjele policije, te je “srpski dio” izmješten na lokaciju kod fabrike “Sladara” i Poljoprivrednog dobra. U tom periodu, kako je rekao, počele su se postavljati barikade, te se dešavalo da on provede deset do petnaest dana u PS-u i da nije mogao ići kući, koja se nalazila u Donjem Polju.
Upitan za događaj od 19. juna, kada je bio napad na rogatičko naselje Gračanica, Zoranović je izjavio da je dan prije akcije otišao na Sokolac i da ga je načelnik policije pustio da se zadrži nekoliko dana jer je imao djevojku u Milićima. Tu je proveo dva dana i dvije noći, pojasnivši da se u Rogaticu vratio 20. juna.
U povratku, na Sokocu je saznao da su mu ubijena dva bliža rođaka – Savo i Mićo Lošić, koji su stradali u Gračanici.
Kada je došao do “Sladare”, kako je kazao, jedan od kolega ga je odvezao kući u blizini Crkvenog doma i tom prilikom je vidio “ružne scene i paljevine u Rogatici, kao i žene i djecu ispred Crkvenog doma”.
Naredni dan, kako je rekao, kada se vratio u stanicu kod “Sladare”, primijetio je manje ljudi, te misli da su žene i djeca već tada bili deportovani iz Crkvenog doma.
“Poznavao sam S.R. Oni su živjeli blizu mene. Ona je bila agresivna. Znali smo se, ali samo komšijski. Znao sam gdje je radila. Ona je bila sve samo ne ozbiljna. Prilikom prolaska pored Crkvenog doma nisam je vidio. Možda je i bila tu, ali nisam je registrovao”, naveo je optuženi.
Zoranović je kazao da je poslije rata sreo S.R. kod Osnovnog suda, kada je došla da rješava poslove oko imovine. Na njeno insistiranje, kako je rekao, otišli su na kafu u objekat “Ruža”, a s njima je sjedio i Ljubiša Rac.
“Nakon toga, viđao sam je u prolazu. Prilikom tih susreta S.R. mi nije davala do znanja da je ljuta. Mene je iznenadilo kad je to izjavila. Posebno takve ružne stvari”, kazao je on.
Zoranović se optužnicom Tužilaštva BiH tereti da je u noći sa 20. na 21. juni 1992. godine iz Crkvenog doma izveo S.R., odveo je u zgradu prekoputa te je silovao u jednom od napuštenih stanova.
Govoreći o drugoj tački optužnice koja ga tereti da je u Srednjoškolskom centru u Rogatici silovao zaštićenu svjedokinju R-1, Zoranović je rekao da je od njene porodice znao samo R-2. Za tu porodicu je naveo da su imali povlašteni položaj, te da su se družili s Rajkom Kušićem.
“Bili su smješteni u Srednjoškolski centar. R-1 sam prvi put vidio u sudnici. Po Facebooku sam je tražio, da vidim ko je to. (…) Slušao sam R-1, koja kaže da imam svijetle oči. Ja sam taman, imam smeđe oči. Ja nisam pušač, nikad nisam pio”, izjavio je Zoranović.
Kako je rekao, za vrijeme boravka civila u školi, dolazio je tamo jer su mu tu bili prijatelji, dodavši da tokom noći nije išao.
Zoranoviću se sudi zajedno s Božidarom Perišićem zvanim Boban za zločine počinjene u periodu od maja 1992. do kraja 1993. godine. Prema optužnici, oni su vršili progon civilnog bošnjačkog stanovništva s područja Rogatice učešćem u ubistvima, silovanjima te nezakonitim zatvaranjima.
Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.
Naredno suđenje je zakazano za 12. februar.
