Zaštićena svjedokinja A-2 se prisjetila da su početkom septembra 1992. godine putem megafona u Miljevini kod Foče pozivani Bošnjaci da moraju izaći, te da će ih autobusi čekati i prebaciti na “muslimansku stranu”.
Ispričala je da su dva autobusa krenula prema Foči, te su ih odvezli u dvoranu “Partizan”. Nakon smještanja, kazala je svjedokinja, dolazila su uniformisana lica i od njih uzimala zlato i novac.
Ubrzo nakon toga, kako se prisjetila, ona i još nekoliko žena su odvedene u zgradu prekoputa Stanice milicije u Foči, u stan koji je bio na zadnjem spratu. Kako je rekla, bila je u stanu zajedno sa A-3. Tokom boravka u stanu, navela je, bilo je dosta maltretiranja i silovanja.
Izjavila je da je naredno jutro kroz prozor vidjela izvjesnog Peru Eleza, kojeg je zovnula, i on ih je pustio iz stana, kao i žene koje su bile u stanu ispod. Iz tog stana, kako je kazala, puštena je i A-1, te su otišle na slobodnu teritoriju.
“Osobu A-1 sam poznavala. Živjela sam u staroj zgradi i do mene je A-1 živjela sa svojom porodicom. Do rata smo se družile. Nekoliko puta je spavala kod mene u stanu. (…) Kad smo prešli u Goražde, sve smo se vidjele i razmijenile mišljenja. Nakon dvije do tri nedjelje, opet smo se srele. Ona mi je pričala šta joj se desilo. Rekla je da joj se desilo više silovanja. U toj priči zapamtila sam nadimak Mačak. (…) Govorila je da je od ‘Mačka’ doživjela silovanje”, posvjedočila je svjedokinja A-2.
Kazala je da misli da su se silovanja A-1 desila u Miljevini, te da joj ona nije govorila da je boravila u kući Nade Stanković.
Radovan Paprica zvani Papro i Slavko Ognjenović zvani Mačak optuženi su da su 9. juna 1992. godine, s još jednom osobom, na grub način silovali svjedokinju A-1 u mjestu Miljevina kod Foče. Na teret im je stavljeno da su silovanje počinili u okviru širokog i sistematskog napada vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske.
Svjedokinja Nada Stanković se prisjetila ljetnog perioda 1992. godine, kada je s terase svoje kuće u Miljevini vidjela kako joj dolazi A-1 sa ćebetom u ruci, kasetofonom, a za ruku je vodila dijete. Tada je A-1, kako se prisjetila svjedokinja, pitala da li može nekoliko noći prespavati u njenoj kući, što je ona i dopustila.
Stanković je pojasnila da je bila na radnoj obavezi u Kliničkom centru u Foči te da je rijetko kad dolazila kući i da iz tog razloga ona ne zna koliko se A-1 zadržala u njenoj kući i kada je izašla.
“Ja nju više nisam ni vidjela, ne znam ni koliko je ostala tu. Ni o čemu nismo razgovarale”, rekla je Stanković, dodavši da je A-1 izgledala razdragano i nije primijetila fizičke povrede na njoj.
Istakla je da optuženog Ognjenovića poznaje kao jako dobru osobu, te da za njega može kazati samo riječi hvale.
Naredno suđenje će se održati 17. februara.
