Šemsudin Začinović se prisjetio maja 1993. godine, kada je megafonom u Šantićevoj ulici pozivano da se Armija Bosne i Hercegovine (ABiH) preda i da se “dignu” bijele zastave. Kako do toga nije došlo, svjedok je kazao da je uslijedio napad i počeo rat, i da je on, ubrzo nakon toga, iz Civilne zaštite prešao u Armiju.
Kako je rekao, nakon toga je počelo odvođenje stanovništva u objekat “Heliodrom”, među kojima su bili njegov brat Muhamed i bratić Aris. Prema njegovim riječima, bratića su kasnije prebacili u “Vojno”.
“Bratić nije živ. On je zaklan. Nisam čuo ko je to uradio. Znam samo ko je vodio ‘Vojno’ – Mihalj Mario”, izjavio je Začinović.
Svjedok je pojasnio da je tijelo njegovog bratića, s tijelima još osam osoba, prebačeno u mjesto Sutina kod Mostara, gdje je on pozvan na identifikaciju.
Začinović je dao iskaz u predmetu protiv Jure Kordića, Dražena Lovrića, Darija Sušca, Nedžada Tinjka, Nuhana Šikala, Darija Mihalja, Stanka Škobića, Tomislava Ančića, Marinka Šunjića i Slavka Golemca, koji se terete za zločin protiv čovječnosti.
Optuženi su za zatvaranje u logore “Heliodrom” i “Vojno”, progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tokom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i “Kažnjeničke bojne” HVO-a.
Na današnjem ročištu, uz isključenje javnosti, saslušan je i zaštićeni svjedok “B”.
