Godinjak i ostali: Mladi komandant bez kontrole nad svim jedinicama

Medaris Šarić je rekao da nije dobijao izvještaje o ubijenim civilima na području Trnova koji su obuhvaćeni optužnicom, kao i da nije preduzimao nikakve aktivnosti prema zarobljenicima.

Optuženi je izjavio da je dužnost komandanta TO-a u Trnovu obavljao od 12. juna do početka augusta 1992. godine. Ispričao je da se nakon napuštanja Jugoslovenske narodne armije (JNA), gdje je bio oficir, vratio u rodno mjesto Pazarić (opština Hadžići) i da se “stavio na raspolaganje”.

U narednom periodu, kazao je, upoznao je optuženog Edhema Godinjaka i s njim je došao u Trnovo. Kako je rekao, prvobitno nije želio da prihvati ponudu da bude na čelu TO-a, jer mu je to bio nepoznat prostor, ali je na kraju prihvatio i 12. juna imenovan je za komandanta, sa 23 godine života.

Prema njegovim riječima, vojne snage su bile razbijene i nije se radilo o profesionalcima spremnim za borbena dejstva, već o ljudima koji su brinuli za svoje porodice i koji su mogli biti korišteni samo za odbrambena dejstva.

“To je bilo više na dobrovoljnoj osnovi. Zamoliš ga, objasniš mu šta bi se moglo desiti ako napuste položaj”, kazao je Šarić.

On je rekao da je Štab prvo bio u selu Trebečaj, ali da su se zbog intenzivnog granatiranja srpskih snaga premjestili u Godinjske bare. Kazao je da je vojna organizacija bila samo na papiru, ali da na terenu nije osjetio njeno postojanje.

Šarić je naveo da je osnovan Odred “Trnovo”, na čijem je čelu jedno vrijeme bio Godinjak, koji je, kako je napomenuo, bio i načelnik Štaba TO-a, kao i načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB). On je rekao da je bilo planova da se osnuje još odreda na velikom prostoru opštine Trnovo pod kontrolom Štaba TO-a, ali da nisu uspjeli.

Ispričao je da su išli u Šabiće, prema Bjelašnici, u želji da stave pod kontrolu tamošnju jedinicu, ali da su “jedva živu glavu izvukli”. Vojnici u Šabićima su im, kako je naveo, kazali da će braniti to područje. Dodao je da je bez uspjeha bio i njegov pokušaj da postavi komandanta jedinice u Kijevu.

Šariću su predočeni dokumenti, za koje je naveo da je u njegovo ime potpisao Godinjak, a odnose se na upotrebu jedinica i borbena dejstva. On je rekao da je Godinjak bio osoba zbog koje je i došao u Trnovo. Kako je napomenuo, imao je utisak da se radi o profesionalcu i da su korektno sarađivali.

Kako je kazao, zajedno su prisustvovali sjednicama Ratnog predsjedništva Trnova, gdje se Godinjak “više bavio pitanjima policije”. On je rekao da je SJB postojala, a da je na jednoj od sjednica u augustu zaključeno da policija treba da se vrati ulozi zaštite reda, nakon što su snage Armije BiH ponovo zauzele Trnovo krajem jula.

Šarić je kazao da je u tom periodu imao zdravstvenih problema, ali da se za vrijeme akcije na Trnovo uspio pojaviti na isturenom komandnom mjestu. Narednih dana bio je odsutan u dužim ili kraćim intervalima zbog liječenja i rehabilitacije.

Određene dokumente u tom periodu, kako je rekao, možda je potpisao ako su mu ih donosili kada bi dolazio u Trnovo. Dodao je da je tada u njegovo ime mogao da potpisuje dokumente jedino Selim Hamzić, a da drugi nisu imali ovlaštenja.

Optuženi je kazao da nije imao nikakvih kontakata s jedinicama Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), kao ni da je odobravao njihovo učešće u akcijama i da mu one nisu bile podređene.

Šarić i Godinjak su s Mirkom Bunozom optuženi za učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem zatvaranja i ubijanja Srba na području Trnova. Bunoza je optužen kao komandant jedinica HOS-a.

Nastavak suđenja je 28. januara.