This post is also available in: English
Tužilaštvo je ocijenilo da je u prvostepenoj presudi počinjeno niz povreda postupka i zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predložilo je novo suđenje ili donošenje osuđujuće presude.
Odbrana je navode Tužilaštva ocijenila paušalnim, te ukazala da se u odvojenom postupku pred Sudom BiH, koji je pokrenut zbog neprimjerenih komentara u žalbi, tužilac Vladimir Simović izjasnio da nije ni napisao ni pročitao žalbu.
Tužilac Simović je na sjednici Apelacionog vijeća kazao da je on izrazio iskreno žaljenje zbog nekih formulacija u žalbi, koje nisu bile primjerene. Naveo je da je bio na godišnjem odmoru kada je stigla presuda, da je ona dostavljena uz zadržavanje u pisarnici od desetak dana, ali da je potpisana od ovlaštenog lica.
Braniteljica Jesenka Rešidović je rekla da se u drugom postupku glavni tužilac izjasnio da je stručni saradnik pisao žalbu po uputama tužioca, te da je potpisao drugi tužilac.
Kazala je i da je u jednom od rješenja donesenih u tom procesu konstatovano da se “otvara pitanje da li je žalba podnesena od ovlaštenog lica”. Predsjedavajući Apelacionog vijeća Redžib Begić rekao je da su dobili spise iz tog postupka.
Iznoseći žalbu na oslobađajuću presudu iz jula ove godine, tužilac je kazao da mu Prvostepeno vijeće nije dozvolilo da sasluša 11 planiranih svjedoka u replici, nego samo četiri.
Prema njegovim riječima, prvostepena presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te zanemaruje izjave svjedoka Tužilaštva iz sela Bučje i ratne zarobljenike iz Rudog, dajući prednost svjedocima Odbrane.
On je dodao da se Prvostepeno vijeće nije ni izjašnjavalo o nezakonitom zatvaranju, ni statusu oštećenih, nego da je samo utvrdilo da nema krivice optuženih. Izjavio je da nije navedeno ni ko je ranjen prilikom dva napada na selo Bučje.
Simović je ocijenio da je u prvostepenoj presudi “prenaglašen tobožnji strateški značaj Bučja”, u kojem su živjela 44 srpska civila, među kojima “17-18 muškaraca, od kojih šest do sedam vojno sposobnih”.
Za tužioca je identitet lica koja su vršila nečovječna postupanja, kao i samog optuženog, jasno utvrđen. On je rekao da su sve izjave svjedoka saglasne i da su kazali da im se Sejdić predstavio, kao i da su ga druga lica oslovljavala kao komandanta.
Braniteljica Rešidović je kazala da žalba Tužilaštva ne ispunjava osnovne standarde, jer od 110 stranica, 100 ih je prepisana završna riječ Tužilaštva. Kako je rekla, očigledni su paušalni navodi.
Braniteljica Sabina Ćatović-Hota ocijenila je da je Tužilaštvo selektivno cijenilo iskaze svjedoka. Ona je kazala da je njoj neshvatljivo da tužilac potpuno zanemaruje video-zapis iz tog perioda, koji je uložen na okolnosti izgleda optuženog, a koji pokazuje da ne odgovara opisu oštećenih.
Ona je napomenula da je Prvostepeno vijeće utvrdilo da je stanovništvo Bučja bilo dobro naoružano, da su otvarali vatru i pružali otpor.
Sejdić je oslobođen optužbi za nečovječno postupanje prema civilima srpske nacionalnosti, kao i ratnim zarobljenicima, pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS), u periodu od jula 1992. do februara 1993. godine. Prema Tužilaštvu, on je bio komandant Prve višegradske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
