Matuzović i ostali: Svakodnevna zlostavljanja i ponižavanja svjedokinje

Svjedokinja S-2 je ispričala da su nju i njenog supruga 23. septembra 1992. godine dva vojna policajca Hrvatskog vijeća obrane (HVO) iz stana u Bosanskom Brodu odveli na stadion, gdje su proveli dvije do tri nedjelje. Nakon toga, kako se prisjetila, odvedeni su u Srednjoškolski centar, gdje su bili do 6. oktobra.

Kako je rekla, zajedno s još 200 logoraša prebačena je u Sportsku dvoranu u naselje Mahala kod Orašja, gdje su ih dočekali vojni policajci HVO-a. Od policajaca nije nikoga poznavala, ali je kasnije upoznala Damira zvanog Dama, Matu zvanog Čikin i Matu zvanog Rakijica.

Kazala je da je u dvorani bila jedna prostorija, tamnica, gdje su ljudi vođeni i tučeni. To joj je poznato jer se, kako je navela, čula galama, udaranje, vika i zapomaganje. Izjavila je da su nju vojni policajci svakodnevno izvodili i silovali.

“Grozno. Preživjela sam muke. To se ne može opisati, ni ispričati. Odvodili su me na silovanje. To je trajalo danima i noćima. Dođu noću. Spavala sam kao i ostali, dođe, udari me nogom u moje noge. Kaže: ‘Diži se’, i nema priče… Dolazio je Damir Dama, Mato Čikin i Mato Rakijica. Odvedu me i oni rade svoje, nasilu… Rakijica me je silovao svaku noć”, opisala je svjedokinja.

Posvjedočila je da je Mato Rakijica jednom došao po nju i kad mu je rekla da je bolesna, te da ima mjesečni ciklus, on joj je, prema njenim riječima, kazao da to “ništa ne smeta”.

Svjedokinja S-2 je vojnog policajca Matu Rakijicu opisala kao osobu nižeg rasta i “s hrapavim licem”. Imao je bijeli opasač i oko 30 godina.

“Jednom je to uradio u hodniku. To je bilo ponižavajuće. Vodio me je u ostavu, često. U ostavi moram leći i on onda to radi šta radi. Nakon što me siluje, on ode, a ja se vratim ponovo u prostoriju gdje spavamo… Kad me je Damir Dama silovao na klupi, drugi su gledali. Čula sam kako se smiju i gledaju kroz staklo. Mrak je bio, nisam mogla vidjeti ko… Osjećala sam se poniženo i grozno. Jako poniženo”, kazala je svjedokinja.

Ona je navela da je razmijenjena 27. decembra iste godine, a da je njen muž ostao u logoru. Nakon što je i on razmijenjen, rekla je da nisu ostali u braku jer je gledao njena “izvođenja”.

Za zločine počinjene u Orašju optuženi su Đuro Matuzović, Joso Nedić, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. Zločine su, prema optužnici, počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a, te vojne i civilne policije u Orašju, a na teret im je stavljeno da su počinili progon srpskog stanovništva, i to ubistvima, zatvaranjem, mučenjem, silovanjima i drugim radnjama.

Svjedokinji su Odbrane predočile dva zapisnika iz istrage, pojasnivši da je u jednom kazala da su po nju pojednično dolazili i izvodili je, dok u drugoj izjavi stoji da je silovanje bilo grupno. Ona je odgovorila da nije bilo u grupi, dodavši da je bilo svakodnevno.

Također joj je predočena razlika u odnosu na jedan od zapisnika u kojem je navedeno da Mato Rakijica nije dolazio po nju, već da je slao druge osobe. Svjedokinja je rekla da je dolazio i on, ali da je slao i druge vojnike.

Naredno suđenje je zakazano za 18. decembar.