Članak

Ramić Ćamil i ostali: Smrt nakon batina

2. Decembra 2019.13:51
Prvi svjedoci na suđenju petorici optuženih za zločine počinjene na području Višegrada, Goražda i Rogatice, ispričali su kako su 1992. i 1993.

godine članovi njihovih porodica bili zarobljeni i tučeni, nakon čega su i podlegli.

Radomir Tanasković je rekao kako je njegov brat Slobodan bio mobilisan u Intendantsku jedinicu srpske vojske u Višegradu, te da ga je vidio u oktobru 1992. godine, kada mu je kazao da ide na Meremišje, gdje je bilo istureno komandno mjesto.

Svjedok je pojasnio kako ima saznanja da su neki vojnici bili zarobljeni 16. oktobra 1992. godine, ali da je Slobodan uspio tada pobjeći. Ipak, i on je zarobljen narednog dana, te je vezan i doveden u Međeđu, gdje je s još trojicom vojnika bio zatvoren u podrumu jedne kuće.

Izvjesni Brano Šimšić mu je, prema iskazu svjedoka, pričao da je bio zatvoren sa Slobodanom, te da su bili nemilosrdno tučeni, mučeni i ponižavani. Dodao je kako je čuo da je vojnik po prezimenu Davidović preminuo četvrtog dana.

Također je čuo i da je njegov brat bio tučen više nego ostali zatvorenici.

Svjedok je naveo da ima saznanja da su tu bili dva i po do tri mjeseca, nakon čega su prebačeni u podrum stare Pošte u Goraždu, gdje su također bili tučeni.

“U tom podrumu zgrade stare Pošte najviše su tukli Slobodana. Negdje 1. ili 2. januara 1993. godine, taj što ga je udarao, kundakom ga je udario. On se onesvijestio i nije dolazio svijesti, ali je 6. januara izdahnuo, što od udaraca, što od nemoći”, rekao je Tanasković.

On je kroz suze dodao da je bratovo tijelo isporučeno u najlonu u martu ili aprilu 1993. godine, te da je on išao na prepoznavanje. Slobodan je strašno izgledao, s povredama na tijelu.

Tanasković je naglasio da je tokom bratovog zarobljeništva išao u komandu, koja je imala kontakt s Ahmetom Sejdićem, te je jedne prilike kratko razgovarao sa Slobodanom, koji mu je kazao da je dobro.

Tužilašvo BiH tereti Ćamila Ramića, Mehmedaliju Topalovića, Himzu Selimovića i Ramiza Mićivodu za zločine nad ratnim zarobljenicima – pripadnicima Vojske Republike Srpske (VRS) – počinjene u periodu od 1992. do 1994. godine, a Mehmeda Dobraču za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima počinjene u periodu između februara i oktobra 1995. na području Rogatice i Goražda.

Prema optužnici, Ramić je bio načelnik za bezbjednost Općinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) i kasnije pomoćnik komandanta za bezbjednost Višegradske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), dok je Topalović bivši pripadnik ABiH. Selimović je bio pripadnik organa bezbjednosti i kasnije pomoćnik komandanta Istočnobosanske operativne grupe (IBOG) za bezbjednost, a Mićivoda zamjenik komandira čete Vojne policije IBOG-a.

Dobrača je optužen kao bivši referent za štabno-bezbjednosne i vojnopolicijske poslove pri organu bezbjednosti, te pomoćnik komandanta za bezbjednost 81. divizije ABiH.

Drugi svjedok Petar Davidović je rekao da je njegov sin Ljubinko bio na borbenom zadatku na Meremišju u jesen 1992. godine, te da je čuo kako je zarobljen i zatvoren u jednoj kući.

“Tu ih je tuklo. Tu je moj sin podlegao od batina”, kazao je Davidović, dodavši da je čuo kako je tijelo njegovog sina bilo bačeno u Drinu, kao i da njegove posmrtne ostatke nikada nije pronašao.

Suđenje će se nastaviti 9. decembra.