Garić: Haos i panika u Vlasenici

Radomir Deurić je ispričao kako je u proljeće 1992. godine bio angažovan u jedinicu čijeg se imena nije mogao sjetiti. Tokom ispitivanja je pojasnio da je bio mobilisan u Vlaseničku brigadu kao vozač.

Dodao je da je u aprilu 1992. godine bilo haotično vrijeme u Vlasenici, da su neki Bošnjaci odlazili, drugi ostajali, te da je čak i on svoju djecu morao odvesti iz tog mjesta.

Svjedok je kazao da je u to vrijeme viđao optuženog Radeta Garića, koji je imao “neki vod”.

Deurić se prisjetio kako mu je nekom prilikom rečeno da ode u jedno selo pod planinom, jer je tamo bio neko bolestan ili povrijeđen. Kada je gore došao, čuo je da je izvjesni Hasan pao sa stijene, te je tu osobu i njegove sinove prevezao kamionom do komande.

Svjedok je dodao da su s njima u kamionu bile i uniformisane osobe, ali da tada nije vidio Garića.

“Nije mi poznato šta je bilo s Hasanom… Sve sam sumnjao da je otišao vani i da je živ”, rekao je svjedok.

Gariću je na teret stavljeno da je 1992. godine počinio progon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici – ubistvima, mučenjem, silovanjem, prisilnim nestancima te nanošenjem fizičkih i psihičkih povreda. On je, u svojstvu nekadašnjeg komandira Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), optužen i za progon Bošnjaka iz Srebrenice počinjen u julu 1995. godine.

Govoreći o julu 1995., Deurić je negirao da je prevozio ljude iz komande do mjesta Luke, te istakao da mu nije poznato da su u tom mjestu bili zarobljeni Bošnjaci. On je dodao da su u tom periodu civili prolazili kroz Vlasenicu i da su voženi u Kladanj.

Na upit Tužilaštva šta je 1992. godine bilo u “Sušici”, svjedok je odgovorio: “To zna cio svijet da je dolje bio logor.” Negirao je da je “vozio u logor ili iz logora”.

Svjedok Savo Čeliković je kazao kako je u aprilu 1992. godine postojala određena panika među stanovništvom Vlasenice, a većina “muslimanskog rukovodstva” je napustila ovaj grad. Pojasnio je da institucije nisu mogle funkcionisati i da je srpski narod osnovao skupštinu.

Istakao je da su formirane jedinice Teritorijalne odbrane (TO) budući da se još nije bila formirala VRS. Čeliković je, kako je rekao, bio pomoćnik za pozadinu i pripadnik jedinice u sastavu Šekovićke brigade, a kasnije tokom rata Vlaseničke brigade.

Svjedok je kazao i kako je na području Vlasenice bilo određenih provjera i privođenja osoba koje ranije nisu predale naoružanje.

U “Sušici” je, kako je naveo Čeliković, bio prihvatni centar 1992. godine, ali on tamo nije išao.

Svjedok je rekao da poznaje optuženog Garića, koji je 1992. godine bio komandir Interventnog voda.

U julu 1995. godine, prema svjedoku, Garić je bio “u okviru čete koja je gravitirala prema Kladnju”. On je kazao da nije znao da su ljudi bili zarobljeni u mjestu Luke.

Odgovarajući na pitanja Tužilaštva, Čeliković je potvrdio da je 2003. i 2004. godine smijenjen od visokog predstavnika.

“Navodno da sam pomagao na neki način predsjedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću, a čovjeka sam vidio jedanput ili dva puta. Tad nisam bio na funkciji, ali sam bio angažovan u Srpskoj demokratskoj stranci (SDS)”, rekao je svjedok.

U unakrsnom ispitivanju svjedok je negirao da je čuo da je Garić silovao Bošnjakinje, te tukao zarobljenike ili ubio nekoga. Također nije čuo da je optuženi ili neko od članova njegove porodice vršio pritisak na svjedoke kako da svjedoče.

Čeliković je potvrdio i da je optuženi u zavadi s nekim zaštićenim svjedocima Tužilaštva.

Suđenje će se nastaviti 5. decembra.