Kritike Ministarstvu odbrane Srbije zbog saopćenja i promocije knjige o Kapiji

U Domu vojske je 5. novembra promovirana knjiga Ilije Brankovića “Tuzlanska kapija – režirana tragedija”, a Mijatović je navela da se radi o pokušaju negiranja ili relativiziranja zločina u ratovima u bivšoj Jugoslaviji koje su okarakterizirali međunarodni krivični i nacionalni sudovi za ratne zločine, što podriva sve napore ka trajnom miru i pomirenju.

“Ministarstvo odbrane Srbije organiziralo je promociju knjige koja falsificira činjenice o ratnom zločinu koji je odnio 71 život na tuzlanskoj Kapiji u BiH u maju 1995. godine. Iskreno suočavanje s prošlošću od suštinskog je značaja za pomirenje i konstruktivnu interakciju među zajednicama. Moje je duboko uvjerenje da mlade generacije u toj zemlji i u regiji zaslužuju da budu uvedene u duh mira, tolerancije i uzajamnog poštovanja”, izjavila je Mijatović, što su prenijeli iz Vijeća Evrope.

U saopćenju Ministarstva odbrane izražavaju žaljenje zato što se Mijatović nije oglasila kada je oslobođen Naser Orić, za kojeg tvrde da je dokazni ubica, ili što nije osjetila potrebu da dođe u Bratunac i posjeti grobove djece, napominjući da su “Srbi mnogo puta bili i još uvijek su žrtve dvostrukih standarda” i da im se često sudi za tuđe zločine, ali da se knjige neće zabranjivati.

“Umjesto da traga za istinom, Dunja Mijatović napada Ministarstvo odbrane zato što se u Domu Vojske raspravljalo o knjizi koju nije izdalo Ministarstvo. Svaki pokušaj drugačijeg viđenja građanskog rata u BiH je veliki zločin ako dolazi od Srba”, stoji u saopćenju.

Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo (FHP) naglašava da Ministarstvo u saopćenju izbjegava da kaže ono što je zaista problem i napadaju Mijatović zašto nije reagovala na neke druge stvari, što, prema njoj, apsolutno nema nikakvog smisla.

“Manir ‘napad je najbolja odbrana’ bukvalno je usvojen u tom odgovoru Ministarstva. Ne tiče ih se javnost u Srbiji, odnosno organizcije koje su reagovale na promociju knjige. To ih ne dotiče. Čim je komesarka reagovala, oni su saopštenjem proveli neprimjeren napad na nju, i to jedno ministarstvo”, rekla je Kolarić.

S njom se slaže Marko Milosavljević iz Inicijative mladih za ljudska prava Srbije, koji saopćenje vidi kao žestok odgovor Ministarstva odbrane zato što se sada pojavljuje sve više glasova iz međunarodne zajednice koji su potpuno protiv relativizacije zločina na tuzlanskoj Kapiji, ali i generalno promocije ratnih zločinaca, što je postalo službeni posao Ministarstva.

“Ne samo Srbija nego i zemlje u regionu su postale ‘sigurne kuće’ za ratne zločince. S tim što je u Srbiji taj trend užasniji, što se s jedne strane negira učešće u ratnim sukobima u BiH i Hrvatskoj, a s druge strane se ponose, ne samo ljudima koji iza sebe imaju toliko godina robije za zločine protiv čovječnosti, nego nemaju nikakvu vrstu sramote i distancu prema tome što su uradili”, tvrdi Milosavljević.

U Ministarstvu navode, između ostalog, da Mijatović “nije uvidjela potrebu da osudi i traži odgovornost za izjavu Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra Potočari u Srebrenici, u kojoj kaže da je ‘Jasenovac izmišljotina’ i da su ‘časni Bošnjaci iz Handžar divizije propustili priliku da riješe četnike’, kao i da traži da se sazna ko je u Srebrenici pokušao da ubije Aleksandra Vučića”.

Suljagić ja za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) kazao da jedino što može reći jeste da se radi o potpuno brutalnoj laži i falsifikatu koji je Ministarstvo odbrane pod rukovodstvom Aleksandra Vulina pokušalo i pokušava uvjesti u glavni tok javnog mnijenja.

“Jedina veza Ministarstva odbrane i Vojske Srbije na jednoj i mene na drugoj strani jeste što mi je ta takozvana vojska ubila oca granatom ispaljenom sa teritorije Republike Srbije, iz oružja u vlasništvu Republike Srbije, s posadom na platnom spisku Republike Srbije”, rekao je Suljagić.

Ministarstvo odbrane Srbije je u saopćenju navelo i da Mijatović “ne traži ko je lagao da se na Kosovu Šiptari truju jednonacionalnim otrovom iz Srbije”, a iz organizacija za ljudska prava naglašavaju da je takav govor mržnje postao konstanta u njihovom saopćenjima.

“S jedne strane, sam ministar Vulin često karakteriše, odnosno pojašnjava da su Albanci zapravo ‘Šiptari’, iako je, u nizu presuda koje postoje pred domaćim sudovima, taj termin okvalifikovan kao govor mržnje. Međutim, on i dalje nije sankcionisan, uz niz reakcija drugih organizacija, tako da mene nije začudio ovaj jezik”, pojašnjava Milosavljević.

Kolarić tvrdi da Ministarstvo odbrane učestvuje, finansira i objavljuje knjige koje su pisali osuđeni ratni zločinci te daje prostor teorijama zavjere i kvaziekspertima.

Prema njenim riječima, zanimljivo je da se promocija knjige u kojoj se negira zločin na tuzlanskoj Kapiji dešava u istom danu kada Serge Brammertz, glavni tužilac Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS), apeluje na nedostatak regionalne saradnje.

“Upravo davanjem prostora ovakvim događajima i sadržajima, Srbija jasno pokazuje svoj stav prema regionalnoj saradnji i nepoštovanju sudskih institucija drugih država u regionu”, kazala je Kolarić.

Sinan Alić, predsjednik Fondacije “Istina, pravda, pomirenje”, kaže da Srbija potpisuje sporazume kako bi u Bruxellesu samo s njima mogli “mahati” kada pokazuju kako grade dobrosusjedske odnose i da promociju knjige u Beogradu ocjenjuje kao još jedan način falsifikovanja činjenica.

“Ovo je za žrtve s Kapije još jedno ranjavanje i ponovno proživljavaju bombardovanje”, dodaje Alić.

Novak Đukić je pred Sudom BiH proglašen krivim da je, kao komandant Taktičke grupe “Ozren” Vojske Republike Srpske (VRS), 25. maja 1995. naredio artiljerijskom vodu da iz topova granatira grad Tuzlu, usljed čega je došlo do masakra na Kapiji, kada je ubijeno više od 70 osoba.

U februaru 2014. on je pušten iz zatvora nakon što je Ustavni sud BiH – zbog pogrešne primjene zakona – ukinuo presudu kojom je bio osuđen na 25 godina zatvora. Sud BiH je u junu 2014. smanjio kaznu Đukiću na 20 godina, a njegov branilac je nekoliko dana kasnije obavijestio Sud BiH da je osuđeni na liječenju u Srbiji.

Potjernica za Đukićem raspisana je u oktobru 2014. jer se nije odazvao pozivu za izvršenje kazne, nakon čega je od Srbije zatraženo preuzimanje presude, a Viši sud u Beogradu je nekoliko puta odgađao ročište na kojem je trebalo biti razmatrano preuzimanje izvršenja 20-godišnje zatvorske kazne.

Iz Incijative za ljudska prava navode kako se, prema vijestima koje je prenio Medija centar Ministarstva odbrane, na fotografijama sa promocije knjige jasno vidi Novak Đukić, i dodaju kako to upućuje na činjenicu da se čitav sistem upregao da ga odbrani.

“Kada se sasvim legalnim putem potražuje da se pojavi pred sudom za priznanje presude koja već postoji, on je nesposoban za postupak. Ali je, izgleda, jako sposoban da se pojavi na svakoj vrsti odbrane svog lika i djela. To pokazuje jednu vrstu licemjerja i bezobrazluka. Đukić je u jednom od intervjua naveo da je on ‘žrtva i da se njegovo ime mora naći na spomeniku na tuzlanskoj Kapiji’, što je dodatan šamar porodicama žrtava”, kaže Milosavljević.