Mehmed Šemić je kazao da su dvije čete iz Kaknja u maju 1992. godine krenule u akciju deblokade Sarajeva, ali da su završili u Brezi, gdje su sedam do deset dana imali obuku, a potom otišli u rejon Vlahinja. U Brezi im se, kako je naveo, obratio Džemal Hadžić.
Svjedok je rekao da je bio komandir Prvog voda u Drugoj četi, na čijem čelu je bio Senad Jašarspahić. Kako je naveo, na Vlahinjama su bili izloženi granatiranju i Jašarspahić je ranjen.
Šemić je kazao da, iako je on, kao komandir Prvog voda, trebalo da zamijeni komandira čete, stigla je naredba da Turudić preuzima četu. On je rekao da je Turudić bio komandir Drugog voda.
Naredba je bila, kazao je svjedok, da Drugi vod ide na Čemerno, a Prvi i Treći na Misoču. Rekao je da je čuo da je na Čemernu ranjen Turudić, a da je jedan pripadnik poginuo.
Na pitanja Turudićeve Odbrane, Šemić je odgovorio da nije vidio pisanu naredbu o postavljenju Turudića za komandira čete, kao i da se ne sjeća ko im je prenio naredbu. Pretpostavlja da je to učinio onaj “ko je komandovao”.
On se nije složio s braniocem Izetom Baždarevićem da je Turudić preuzeo dužnost komandira “tek u Misoči”.
Svjedok je potvrdio da je Drugi vod imao zadatak da neutrališe haubice na Čemernu (opština Ilijaš).
Tužilaštvo BiH tereti bivše pripadnike Teritorijalne odbrane (TO) te aktivnog i rezervnog sastava policije – Džemala Hadžića, Teufika Turudića, Džemala Smolu, Senada, Harisa i Benjamina Sikiru, Enesa Duraka, Mirsada, Nusreta i Mirzeta Bešliju te Hamdiju Spahića i Nehrua Ganića – da su u junu 1992. godine učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu u selu Čemerno.
Optuženi su da su 10. juna 1992. izvršili napad na Čemerno pucanjem, bacanjem bombi, mučenjima i paljenjem imovine, što je za rezultat imalo smrt 30 osoba srpske nacionalnosti.
Suđenje se nastavlja 14. novembra.
