Zaštićena svjedokinja “P” je kazala da je bila u posjeti mužu u bolnici kada joj je vojnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) rekao da ide u razmjenu i odveo je u stan da uzme osnovne stvari.
Odvedena je u “Vojno”, gdje je bila zatvorena sa drugim ženama i djecom. Navela je da su ispitivani i vođeni da obavljaju razne poslove pranja i čišćenja. Izjavila je da su spavali na betonu, da nisu imali redovno hranu, kao ni uslove za higijenu.
Ona se prisjetila kako su je jedno veče izveli sa svjedokinjom R-1 i doveli do komande, gdje je preuzeo Dražen Lovrić i odveo u drugu kuću.
Ispričala je da je uvedena u prostoriju i da je Lovrić pozvao lice po imenu Žuti, koji je imao kačket na glavi. Kazala je da joj je Žuti rekao da se skine. Njeno svjedočenje u ovom dijelu bilo je zatvoreno za javnost.
Lovrićeva braniteljica Irena Pehar pitala je svjedokinju da li je sigurna da je vidjela Lovrića s obzirom da nije bilo svjetla. Svjedokinja “P” je kazala da je po silueti zaključila da je riječ o Lovriću.
Na pitanje odakle uopšte poznaje optuženog, odgovorila je da joj je neka od žena rekla kako se zove. Dodala je da je Lovrić bio i u njenom stanu kada je odvedena, a misli da je bio i Žuti.
Branilac Nedžada Tinjka Fadil Abaz pitao je svjedokinju da li može prepoznati osobu kojoj se Lovrić obratio kao Žutom. Svjedokinja je rekla da ne može i da ga nije dobro vidjela. Dodala je da je od drugih čula da postoji Nedžad Tinjak Žuti.
Tužilaštvo BiH tereti Juru Kordića, Dražena Lovrića, Darija Sušca, Nedžada Tinjka, Nuhana Šikala, Darija Mihalja, Stanka Škobića, Tomislava Ančića, Marinka Šunjića i Slavka Golemca za zločin protiv čovječnosti. Optuženi su za zatvaranje u logore “Heliodrom” i “Vojno”, progon i teška zlostavljanja bošnjačkog stanovništva Mostara počinjena tokom 1993. i 1994. godine. Prema optužnici, oni su bili pripadnici Prve bojne Druge brigade i “Kažnjeničke bojne” HVO-a.
Zaštićena svjedokinja “I” ispričala je kako je sa mužem i dvoje maloljetne djece odvedena u logor “Vojno”. Među vojnicima koji su im ušli u stan i rekli da izlaze, kako je navela, bio je Dražen Lovrić.
Ona je izjavila da ga tada nije poznavala, ali da je u logoru čula o kome se radi.
Svjedokinja je kazala da je u “Vojnom” bila zatvorena sa ženama i djecom, i da su ih vodili da rade po kućama. Njen 12-godišnji sin, navela je, vođen je da nosi vodu na linijama.
Kako je dodala, noću su dolazili i izvodili žene, te su ih sve maltretirali. Iz logora je puštena početkom decembra 1993. godine.
Amel Ćišić ispričao je kako ga je 7. septembra priveo HVO i odveo u “Vojno”, gdje je sa drugim muškarcima bio u podrumu jedne kuće. On je rekao da je tu proveo deset dana i da je vođen na radove, a da je poslije prebačen na “Heliodrom”.
Svjedok je kazao da on lično nije premlaćivan. Tužilac Seid Marušić predočio mu je izjavu iz istrage u kojoj je naveo da su ga u “Vojnom” udarali, šamarali i vrijeđali.
“Ma, ne. Da je išta bilo od toga, ja bih rekao”, kazao je Ćišić.
Odbrane su primijetile da se u iskazu ovog svjedoka ponavljaju dva skoro identična pasusa.
Nastavak suđenja zakazan je za 9. decembar.
