godine od granate iz Bjelimića.
“Granate su bile iz pravca Bjelimića, Konjica. Bilo je i iz Treskavice i Ljute, a mala (Stanislava, op.a.) je poginula od te iz Bjelimića”, rekao je svjedok Radivoje Mandrić, dodavši kako je tog dana oštećena i njegova kuća, koja je oko 200 metara udaljena od centra, gdje je Stanislava poginula.
Prema njegovoj izjavi, nakon tog granatiranja nastaje panika, ljudi bježe “gdje je ko imao da ide”, a granatiranje se nastavilo i narednih dana.
Ramiz Dreković je optužen da je, kao komandant Četvrtog korpusa Armije Bosne i Hecegovine (ABiH), u periodu od 21. maja do 7. juna 1995. artiljerijskim jedinicama u mjestu Bjelimići (općina Konjic) naredio neselektivne napade na srpske civile u Kalinoviku. Artiljerijske jedinice su, prema optužnici, izvele tri napada u kojima je jedna 15-godišnjakinja ubijena, a jedan civil i više maloljetnika je ranjeno.
Budući da je Tužilaštvo utvrdilo da je drugi pozvani svjedok – Milivoje Sladoje – preminuo prošle godine, u nastavku suđenja pročitana je njegova izjava. U toj izjavi se navodi kako je 3. juna prva granata udarila u krov susjedne zgrade Skupštine opštine, gdje se on nalazio, dok je druga pala kod hotela “Lelija”, kuda su se djeca vraćala iz škole kući.
“Tu je poginula Stanislava, a ranjena Dušanka Nišić. Ona je imala ranu u predjelu bubrega, to sam vidio kad sam prišao. Uzeo sam je u naručje i krenuo u Dom zdravlja Kalinovik”, pročitano je iz izjave, u kojoj stoji kako je kasnije naišao Milan Lalović, u čiji su auto smjestili Dušanku i odvezli je u Dom zdravlja.
“U Domu zdravlja je preuzeo dr. Ždrale Slavko i pružio joj prvu pomoć, a kako sam ja bio direktor škole prije rata, Pajo (domar, op.a.) je pretpostavio da ću prepoznati djevojčicu koja je preminula u jednoj od soba. Tijelo joj je bilo izmasakrirano, te je nisam mogao prepoznati”, pročitano je iz izjave.
Odbrana je na ovu izjavu uložila prigovor zakonitosti navodeći kako su postavljena pitanja bila subjektivna.
Suđenje se nastavlja 15. oktobra.
